Infinite Menus, Copyright 2006, OpenCube Inc. All Rights Reserved.
     Kursna lista
Referentni devizni kurs eura na dan:
23.09.2014.
Vrijednost jednog eura izražena
u drugoj valuti
   Napomena:
   Kursevi iz ove liste primjenjuju se
   od 00:00 sati 24.09.2014. godine.
    Download
    Arhiva kursne liste
    Kursna lista - kalendar
Get Adobe Flash player

Intervjui - 2005. godina

Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Pobjeda" - 31.12.2005. godine
Link

Intervju dr NIkole Fabrisa Politikinom
"Ekonometru", 15.7.2005. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića dnevnom listu
"Pobjeda", 15.3.2005. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića  dnevnom listu
"Republika", 12.2.2005. godine
Link
 
Intervju predsjednika Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiše Krgovića dnevnom listu
 "Pobjeda", 4.1.2005. godine
Link

Intervju predsjednika Savjeta Ljubiše Krgovića agenciji
"Mina - business", 3.1.2005. godine
Link


 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU "POBJEDA" 31.12.2005. GODINE


Nezavisna Crna Gora ekonomski potpuno održiva

Crna Gora ima potpuno nezavisnu monetarnu politiku i sopstveni bankarski sistem. U državnoj zajednici već postoje dva monetarna sistema, kao u dvije nezavisne države, zaokružen je i nezavistan carinski sistem, nezavisna poreska politika sa potpuno samostalnim budžetom. Crna Gora isključivo svojim sredstvima finansira obaveze prema međunarodnim povjeriocima. To znači da se svi javni rashodi finansiraju iz crnogorskog budžeta na bazi prihoda prikupljenih na teritoriji Crne Gore. To takođe znači da je Crna Gora u ekonomskom smislu već sada potpuno nezavisna, jer postoje izgrađene institucije i ekonomija funkcioniše na globalnom tržištu, kaže Ljubiša Krgović, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore. Crnogorska preduzeća koja nastupaju na srpskom tržištu suočavaju se sa konkurencijom tamošnjih preduzeća, kao i stranih koja posluju na tom tržištu. Iz svega je nedvosmislen zaključak da eventualno proglašenje nezavisnosti neće imati neke značajnije reperkusije na crnogorsku ekonomiju. To uostalom potvrđuje i nedavno poboljšanje kreditnog rejtinga Crne Gore.

Sa povratkom, početkom prošlog vijeka izgubljene monetarne suverenosti (ograničenog tipa) Crne Gore, 2. novembra 1999. godine, kontinuirano se poboljšavaju najvažniji makroekonomski indikatori, poput: stope inflacije, štednje, depozita, kredita, budžetskog deficita, stopa rasta BDP i dr. Ovo nesumnjivo potvrđuje hipotezu da je odluka o preuzimanju monetarne suverenosti bila prava odluka. Međutim, nije cilj Crne Gore da monetarnu suverenost ima na neograničen vremenski period. Dugoročni cilj Crne Gore je članstvo u Evropskoj uniji i Evropskoj monetarnoj uniji. Unutar Evropske monetarne unije, sve zemlje članice odriču se značajnog dijela monetarne suverenosti prenoseći je na Evropsku centralnu banku. Činjenica koja ohrabruje je ta da će Crna Gore već ove godine ispuniti skoro sve mastrihtske kriterijume za priključenje Evropskoj monetarnoj uniji. Razvoj događaja u proteklih pet godina demantovao je skeptike i potvrdio naša predviđanja u ovom segmentu.

U zemljama koje koriste stranu valutu djelimično je ograničena monetarna suverenost, ali ona nije isključena, kazao je Krgović odgovarajući na podsjećanje da dio ekonomista smatra da je nemoguća suverenost sa tuđom valutom. U režimu eurizacije, Centralna banka nema na raspolaganju politiku ponude novca. Međutim, i u ovom režimu Centralna banka ima na raspolaganju druge instrumente koji odslikavaju monetarnu suverenost. Pomenuću samo neke od njih, kakvi su politika obavezne rezerve, krediti za likvidnost, politika diskontne stope, operacije na otvorenom tržištu, supervizija i regulacija bankarskog sistema. Takođe, posljednjih godina raste broj zemalja koje se opredjeljuju za ovaj režim. Bankarski sistem Crne Gore i po nivou razvijenosti i po stepenu sprovedenih reformi prednjači u crnogorskoj privredi. Slobodno mogu reći da na određeni način, on u velikoj mjeri pokreće razvitak privrede Crne Gore. Ali važi i obrnuta uslovljenost da uspješna privreda podstiče razvitak bankarskog sistema. Svi agregati povezani sa bankarskim sistemom imaju izuzetno visoke stope rasta. Tako je, na primjer, u poslednjih godinu dana potencijal banaka povećan za 39,9 odsto, odobreni krediti za 38,5 odsto, depoziti za 54,6 odsto, a štednja za čak 116,1 odsto. Ohrabrujuće djeluje i podatak da prosječan mjesečni rast bilansne sume banaka za deset mjeseci ove godine, iznosi 15,7 miliona eura. Svi posmatrani agregati imali su najviše vrijednosti od uvođenja eurizacije. Bankarski sistem, posmatran u cjelini, ima visok nivo likvidnosti. Tako na primjer, na kraju oktobra ove godine raspoloživa sredstva banaka za plaćanje iznose 178,7 miliona eura, a izvršena plaćanja iznose 25,2 miliona eura. Istovremeno je poboljšana ročna i sektorska struktura izvora i plasmana banaka. Ono što mene lično raduje je činjenica da je prosječna ponderisana kamatna stopa u opadanju i u odnosu na prethodnu godinu niža je za oko dva odsto. Naravno, kamatne stope su trenutno više nego što bismo željeli, ali u 2006. godini očekujemo nastavak opadajućeg trenda kamatnih stopa, ističe Krgović.

Privatizacija u bankarskom sektoru tekla je najbrže, tako da danas državno učešće u bankarskom sektoru iznosi svega 13,8 odsto. Do kraja naredne godine možemo očekivati završetak procesa privatizacije u sektoru bankarstva, za koji strani investitori imaju izuzetno visok nivo interesovanja. Nakon privatizacije Podgoričke banke, počinje da radi i Hipo Alpe Adrija sa vrlo ambicioznim planom razvoja i našom dozvolom, kaže predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiša Krgović.

Javnu potrošnju moramo smanjivati

U uslovima eurizacije, "zdrava" fiskalna politika od ključnog je značaja za održivost sistema. Pohvalno je što se nivo budžetskog deficita kreće oko dva odsto, što je ispod maksimuma dozvoljenog mastrihtskim kriterijumom i da postoji tendencija njegovog opadanja. Činjenica je, međutim, da je javna potrošnja u odnosu na nivo razvijenosti privrede previsoka i da je treba postepeno smanjivati. Previsoka javna potrošnja znači preveliko poresko zahvatanje od privrede i građana, što svakako utiče na smanjenje njene konkurentnosti. Ukoliko pogledamo strukturu javne potrošnje, primijetićemo da njen nivo nije lako sniziti, jer je veliki broj rashoda fiksnog karaktera, kao što su obaveze po spoljnjem dugu i obaveze za staru deviznu štednju. Dok je za neke oblasti, poput zdravstva i obrazovanja, i postojeće izdvajanje - nedovoljno. U suštini, oni javni rashodi koji se mogu i moraju smanjivati odnose se na prevelik broj zaposlenih u javnom sektoru i raznim državnim agencijama. Iako je mjera smanjivanja zaposlenih bolna, ona će u godinama koje predstoje biti nužna.

Poboljšanje platnog bilansa za najkasnije pet godina

Spoljnotrgovinski deficit i niska konkurentnost su povezani problemi. U strukturi platnog bilansa deficit postoji samo u robnom bilansu, a u svim ostalim podbilansima imamo suficit. Međutim, suficit ostalih podbilansa platnog bilansa nije dovoljan da kompenzuje visok nivo deficita robnog bilansa. To znači da je u toku specijalizacija Crne Gore na principu komparativnih prednosti. Jasno je da Crna Gora ima komparativne prednosti u uslužnom sektoru, dok je stepen konkurentnosti u industrijskoj proizvodnji nizak. Sa završetkom procesa privatizacije i prestrukturiranja crnogorske privrede, nekonkurentna preduzeća će kroz privatizaciju dobiti nove vlasnike koji će podići njihov stepen konkurentnosti ili će biti osuđena na bankrotstvo. To znači da je u srednjoročnom periodu od tri do pet godina moguće očekivati poboljšanja u platnom bilansu i podizanje nivoa konkurentnosti. Takođe, treba imati u vidu činjenicu da je deficit vjerovatno nešto niži nego što je statistički registrovan. U platnom bilansu su potcijenjeni prihodi ostvareni u turizmu, jer se značajan dio ovih prihoda ostvaruje u "sivoj zoni", što naravno otežava njihovu pravu evidenciju. Takođe su potcijenjeni i transferi, budući da veliki dio njih još dolazi u gotovinskom obliku i nije registrovan prilikom ulaska u Crnu Goru. Vjerovatno su djelimično potcijenjene i transakcije koje se obavljaju u gotovini sa Srbijom i Kosovom.

Novčana masa stalno raste

Prilikom računanja novčane mase, sa problemom procjene gotovine u opticaju suočavaju se sve zemlje koje ne koriste sopstvenu valutu, poput EU ili zemalja koje imaju konvertibilnu valutu koja se koristi u velikom broju drugih zemalja, na primjer SAD. U Crnoj Gori smo za rješenje ovog problema angažovali i strane eksperte, koji su izveli zaključak da novčanu masu u Crnoj Gori nije moguće precizno procjeniti. Sve ostale komponente novčane mase su poznate i vrlo se precizno prate. Zaključak koji proizilazi iz monetarne statistike, uz ovo već pomenuto ograničenje, je da je novčana masa u konstantnom porastu. Tako je, na primjer, najširi novčani agregat M1 na kraju 2003. godine iznosio 386 miliona eura, a u oktobru 2005. godine 539 miliona eura.

Dogodine inflacija dva odsto

Ove godine smo ostvarili dugoročni cilj - stopu inflacija koja odgovara mastrihtskim kriterijumima. Najvjerovatnije će (prema mastrihtskim kriterijumima) maksimalna dozvoljena ovogodišnja stopa inflacije iznositi oko 2,6 odsto. Moje očekivanje je da će u 2006. godini stopa inflacije iznositi oko dva odsto. Dalje značajnije obaranje inflacije moglo bi da bude kontraproduktivno. Danas ne postoji nijedan ozbiljniji ekonomista niti ijedna centralna banka koja priželjkuje nultu stopu inflacije (ne računajući zemlje koje se suočavaju sa deflacijom). U ekonomskoj teoriji i praksi ne postoji konsenzus o tome kolika je optimalna stopa inflacije, ali najveći broj ekonomista će vam sugerisati da je poželjna stopa inflacije između jedan odsto i tri odsto. Tako je, recimo, cilj Evropske centralne banke stopa inflacije od oko dva odsto. Deflacija, takođe, nije poželjno stanje, jer ona destimuliše štednju i depozite, otežava poslovanje bankarskog sistema, smanjuje nivo agregatne tražnje i vodi recesionim pritiscima. Prema mastrihtskim kriterijumima maksimalno dozvoljena stopa inflacije je 1,5 odsto, plus prosječna stopa inflacije u tri zemlje sa najnižom stopom inflacije. S tim što se u zemlje sa najnižom stopom inflacije ne računaju one članice Evropske monetarne unije koje bi eventualno imale negativnu stopu inflacije, jer se to ne smatra pozitivnim ostvarenjem.

 


 

INTERVJU »EKONOMETRA«: DR NIKOLA FABRIS, 15.07.2005. godine

Lekciju o tranziciji još nijesmo naučili

Iako su reforme u Srbiji i Crnoj Gori tekle nešto drugačijim tempom, ne postoje neke drastične razlike, a obje imaju iste slabe tačke: sporo prestruktuiranje velikih preduzeća i veliku nezaposlenost

Još nijesmo naučili jednu od najvažnijih lekcija iz iskustva onih najnaprednijih zemalja u tranziciji – da u reformama koj emoraju biti brze, ne smije biti zastoja i raznih »vrdanja«. Alternativa nije tzv. »stop go« politika već čvrst kurs raskida sa prošlošću. to se mora imati u vidu pri svim daljim promjenama. A kad je o njima riječ i  našem približavanju EU, dobro je što neraščišćeni odnosi izmedju Serbije i Crne Gore nemaju prevelikog uticaja na ekonomiju. Ekonomski tokovi se manje više odvijaju normalno. Nadam se da će se uskoro uspostaviti i direktan platni promet izmedju Sebije i Crne Gore, ističe u intervjuu za ekonometar dr Nikola Fabris, docent na beogradskom Ekonomskom fakultetu.  

Često se može čuti da je različit nivo reformi u Srbiji i Crnoj Gori. Koje su osnovne razlike?

Činjenica je da su reforme tekle nešto drugačijim tempom u Srbiji i Crnoj Gori, ali pak tu ne postoje neke drastične razlike. Mora se imati u vidu da je sam tempo njihovih reformi diktirala i drugačija privredna i uopšte ekonomska situacija. Srbija je relativno veća zemlja sa razvijenijom industrijom dok je Crna Gora relativno mala i prije svega orijentisana na uslužni sektor. Najveća i najvidljivija razlika tiče se monetarnog sistema. Poznato je da je Crna Gora od 2.novembra 1999. uvela najprije dvovalutni sistem sa dinarom i njemačkom markom, da bi godinu dana kasnije marka postala sredstvo plaćanja. Sa uvodjenjem evra ova valuta postaje isključivo nacionalno sredstvo plaćanja. Takav pristup dao je nesporno dobre rezultate. Jedan od najvidljivijih je da ona više nema problem inflacije koja je već tri godine zaredom jednocifrena. U ovoj godini ona će takodje biti jednocifrena uz opadajuću stopu. Srbija i dalje muku muči sa inflacijom i spada u grupu evropskih zemalja sa najvišom stopom inflacije.  

S druge strane, Crna Gora je nešto odlučnije išla u reformu spoljnotrgovisnkog režima, što je i sasvim logično. Naime, pošto je riječ o manjoj ekonomiji kojoj je potrebno dosta uvoznih proizvoda, to je i crnogorski spoljnotrgovinski sistem nešto liberalniji od srpskog. Kad je riječ o privatizaicji, ona je u Crnoj Gori tekla nešto brže nego u Srbiji, ali se to može objasniti manjim brojem preduzeća i manjim brojem problema u ovom domenu. Takodje, u Crnoj Gori su brže krenule i neke reforme u poreskom sistemu pa je tako ona uvela PDV gotovo dvije godine prije Srbije. Medjutim, Srbija je na neki način otišla dalje u privlačenju stranih direktnih investicija. To se može objasniti boljim zakonodavnim okvirom i daljim poreskim olakšicama koje su ponudjene stranim investitorima.  

Slabe tačke  

Koje su najslabije tačke srpskih i crnogroskih reformi i što se tu može izmijeniti?

I Srbija i Crna Gora imaju slične probleme i dvije najslabije tačke: veoma sporo prestruktuirisanje velikih preduzeća i velika nezaposlenost. U Srbiji je privatizovano nekoliki hiljada, uglavnom malih preduzeća, što može da stvori privid da ove promjene idu brzo i da su uspješne. Medjutim, problem nije u nekoliko hiljada malih preduzeća već u 70-tak velikih, sa velikim brojem zapsolenih. To su ona preduzeća koja se nalaze na listi Vlade Srbije za prestruktuiranje po posebnom programu. Koliko je meni poznato, sa te liste privatizovana su samo dva rpeduzeća u cjelosti i nekoliko preduzeća u djelovima.  

Što treba raditi sa ovim preduzećima? Potrebno je najprije treba odvojiti osnovne djelatnosti od pomoćnih. Kad se preduzeće razbije na nekoliko manjih djelova, lakše ih je privatizovati, pogotovu zdrava jezgra. Bolje je da zdravo jezgro opstane a da se ugasi ono što nema nikakvu perspektivu. Ukoliko ništa drugo nije moguće, treba prodati imovinu takvih rpeduzeća i tako dati šansu nekome da sa njom otpočne neki sličan posao. To je i šansa da tu ostane bar dio radnika, jer za većinu tu više nema posla.  

Druga slaba tačka je velika nezaposlenost. Pošto je stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori oko 22 posto, a u Srbiji oko 29 posto, jasno jeda je ona izuzetno visoka u obje republike. Pošto se od ražave ne može očekivati da se ona javlja kao poslodavac i da zapošljava, njen posao je kreiranje stimulativnog poslovnog ambijenta z anovo zapošljavanje.  

Šta se konkretno može uraditi?

Potrebno je izvršiti potpunu deregulaciju ekonomskog poslovanja uz bitno smanjenje administrativnih procedura. na taj način se smanjuju troškovi preduzećima. dobar potez u tom smislu učinjen je u Srbiji otvaranjem Agencije za registraciju preduzeća. Sada preduzeća može da se registruju na jednom mjestu za sedam dana. Ali, da bi se stimulisano novo zapošljavanje potrebno je dalje smanjiti poreze i doprinose. Iako su nameti na zarade u Srbiji manji nego u Crnoj Gori, oni su još uvijek više nego u nekim zemljama u okruženju.  

Podrazumijevaju se i dalje poreske olakšice upravo za anovo zapošljavanje. Tome bi pogodovale i niže kamate jer sadašnje otežavaju investicije, pa samim tim i otvaranje novih radnih mjesta. Zatim, dobro bi bilo ako bi se pojednostavila procedura za dobijanje licenci i sertifikata. Neka naša istraživanja su pokazala da često preduzeća i ne znaju koja sva dokumenta treba podnijeti, kome sve treba da se jave, pa se zato gubi podosta vremena a sve to košta.  

Različita zaduženost  

Kad je riječ o spoljnim dugovima, Crna Gora je u boljem položaju od Srbije. Da li Srbiji prijeti dužnička kriza?

Razlike u stepenu zaduženosti su veoma velike. Spoljni dug Crne Gore iznosi oko 500 miliona evra, dok je dug Srbije oko 13 milijardi dolara. Prava paralela može se povući ako se posmatra relativno učešće ovih dugova u društvenom proizvodu. A taj snimak pokazuje da je učešće spoljnjeg duga Crne Gore u njenom društvenom proizvodu oko 32,5 posto, dok taj procenat u Srbij iznosi oko 60 posto. Po ovom indikatoru Crna Gora je na granici izmedju nisko zaduženih i umjereno zaduženih zemalja. Srbija se nalahzi na granici izmedju umjereno zaduženih i visoko zaduženih zemalja.  

Crna Gora je u mnogo povoljnijoj situaciji i zbog toga što su rate oje stižu na otplatu narednih godina ravnomjerno rasporedjene. A već i činjenica da će godišnje tek dva do tri posto njenog bruto domaćeg proizvoda odlaziti na otplatu spljnog duga kazuje da Crnoj Gori ne prijeti dužnička kriza. U tom pogledu Srbija je u bitno različitoj situaciji jer joj u periodu od 2006. do 2010. stižu na otplatu rate koje teže više od milijardu dolara godišnje. Zato joj potencijalno prijeti dužnička kriza ukoliko se ne budu ostvarivale relativno visoke stope rasta društvenog proizvoda, od najmanje pet posto godišnje, kao i projektovani rast izvoza.  

Različiti su i stepeni zaduženosti?

Razloge različite zaduženosti u dvije republike nije teško dokučiti. Srbija je uzimala više rkedita za svoja velika preduzeća, poput EPS-a ili recimo željeznice. Osim što se znatno manje zaduživala, Crna Gora je sredinom 90-tih na medjunarodnom sekundarnom tržištu kapitala u potpunsoti otkupila svoj dug prema Lndonskom klubu, i to po cijeni koja je za šest do sedam puta bila manja od realne vrijednosti. Tako da Crna Gora uopšte nema dug prema Londonskom klubu, za razliku od Srbije. U izvjesnoj mejri za Srbiju je olakšavajuća okolnost to što bi u ovoj godini, u skladu sa dogovorom sa zemljama potpisnicima Pariskog kluba, moglo da joj se otpiše 15 posto duga prema ovom klubu. Medjutim, otpis ovog duga povezan je sa uspješnom realizacijom trogodišnjeg aranžmana sa MMF. Ovaj aranžman je, kao što je poznato, trebalo da bude okončan u ovogodišnjem maju ali je zbog neispunjavanja kriterijuma, i to uglavnom u Srbiji, prolongiran za šest mjeseci.  

Iskustvo sa evrom  

U Crnoj Gori dobro funkcioniše evro. I u Srbiji ima onih koji smatraju da bi ga i ovdje treblao uvesti kao zvaničnu valutu. Kada bi, po vašem mišljenju, bio najbolji trenutak za to?

To jeste aktuelno pitanje zato što su se upravo pojavile dileme i diskusije o tome kada je najbolje uvesti evro. Po meni, za Srbiju je jedina opcija da se ne žuri sa tim, nego da to ide prirodnim tokom, nakon što postane članica EU. Podsjetiću s tim u vezi da se moguća dva scenarija uvodjenja evra. Prvi je kad zemlja postane članica EU, a ddruga je tzv. unilateralne dolarizacija, odnosno eurizacija. Ova druga opcija ne bi bila dobra za Srbiju već i zbog toga što ona nije u situaciji koja obično nalaže dolarizaciju, odnosno uvodjenje strane valute kao nacionalnog sredstva plaćanja. Unilateralna eurizacija se, neima, preporučuje prije svega malim i visoko otvorenim zemljama. Taj bi kriteirjum nekako i mogao da se zadovolji za razliku od sljedećeg, a to je da imate izraženu makroekonomsku nestabilnost i hiperinflaciju. Dakle, zemljama u kojima je došlo do totalnog gubitka kredibiliteta kreatora ekonomske politike i u kojima hiperinflacija dugo traje, preporučuje se ovakva mjera. Srbija nije u takvoj situaciji. Osim toga, ona ne bi mnogo dobila ni sa aspekta sadašnje dosta visoke inflacije. Razlog je jednostavan – uvodjenje evra ne obara trenutno inflaciju, već je to proces koji traje čeitri-pet godina.  

Kakva su svjetska iskustva u tom pogledu?

Uvodjenje evra preporučuje se veoma malim zemljama, često su to mirko zemlje, jer se mora računati da se time gubi emisiona dobit. Naime, to bi značilo da bi Srbija morala da povuče iz opticaja kompletnu količinu dinara i da iz deviznih rezervi pusti na tržište evro. Za Srbiju bi to značilo potpuni gubitak deviznih rezervi zato što je u opticaju jako velika količina novca. Crna Gora je relativno mala zemlja i u trenutku kad je to uradjeno novčana masa je težila oko 90 miliona njemačkih maraka. ovčana masa u Srbiji iznosi oko milijardu dolara. Znači, izgubile bi se devizne rezerve i Srbija više ne bi mogla da preko emisije novca ostvaruje tzv. emisionu dobit. Sve su to razlozi zbog kojih bi u Srbiji evro treblao uvesti po onoj prvoj opciji, nakon što postane članica EU, ispuni kriterijume iz Mastrihta, i sve što uz to ide. To bi praktično značilo da na evro, kao na zvaničnu valutu, ne bi moglo da se računa u narednih deset godina.

 


 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA  CBCG DNEVNOM LISTU "POBJEDA", 15.3.2005. godine

1. Četiri godine je od monetarne suverenosti Crne Gore. Kako sa ove distance ocjenjujete kompletan proces? Koje su prednosti ove suverenosti? Da li ima mana. Ako ima ,koje su?

Eurizacija (dolarizacija) je režim koji je sve prisutniji u literaturi a koji se sve češće preporučuje i u praksi. U posljednjih pet godina najmanje pet novih zemalja je prihvatilo ovaj režim, čije su prednosti nesporne. Ona je značajno doprinjela uspostavljanju  makroekonomske stabilnosti i onemogućila bilo kakvu zloupotrebu monetarne i fiskalne politike. Eurizacija je smanjila rizik zemlji i doprinijela ekonomskoj stabilnosti, kao osnovnom preduslovu za ekonomski rast. Takođe je smanjila  transakcione troškove sa inostranstvom i olakšala integraciju domaćih firmi u međunarodnu ekonomiju, a naročito je doprinijela uspostavljanju čvrstih veza sa tržištem EU. Eutizacija je značajno  doprinijela i povećanju SDI, samim tim što je eliminisala mogućnost pojave rizika deviznog kursa. Ona je značila i sniženje troškova spoljneg finansiranja za Vladu preko sniženja valutnog rizika i rizika zemlje. Pored  niza prednosti ovaj režim naravno,  ima i određene slabosti. U uslovima kada je stopa inflacije viša od stope inflacije u zemlji čija se valuta koristi, onda negativno utiče na rast kamatnih stopa i konkurentnost domaćih izvoznika. Medjutim, sa približavanjem stope inflacije u Crnoj Gori stopi inflacije u EMU i ovaj trošak će postepeno nestajati. Takodje, država ima gubitak po osnovu činjenice da gubi emisionu dobit i nemoguće je koristiti politiku deviznog kursa kao instrument prilagođavanja. Na kraju mogu reći da je eurizacija u Crnoj Gori uticala na povećanje stabilnosti i predividivosti poslovanja. Pri tom imajte u vidu da eurizacija sama po sebi ne može pokrenuti privredni rast i ni u kom slučaju ne može predstavljati supstitut ekonomskim reformama.

2. Kakvi su bili ekonomski pokazatelji Crne Gore prije četiri godine i danas. Uporedni pokazatelji?

Gotovo svi ekonomski pokazatelji značajno su poboljšani. Sjetimo se, stopa inflacije je bila trocifrena i iznosila je 128%, dok danas imate jednocifrenu stopu inflacije od 4,3% koja se značajno približila stopi inflacije u EMU. Prije četiri godine imali smo izuzetno visok budžetski deficit koji je iznosio oko 20% BDP, a u 2004. godini je iznosio 2,2% BDP i bio je niži nego u recimo jednoj Njemačkoj. Po visini budžetskog deficita ispunili smo i Mastrihtski kriterijum za pristupanje Evropskoj monetarnoj uniji, koji propisuje da budžetski deficit ne smije da iznosi više od 3% BDP. Štednja i krediti ranije nisu postajali, dok danas ove veličine bilježe izuzetno visok rast. Ukupni depoziti su u 2004. godini iznosili 274 miliona eura i bili su viši za 30% u odnosu na prethodnu godinu. Odobreni krediti su iznosili 284 miliona eura i bili su viši za 41%. U posljednje četiri godine ostvaruju se i pozitivne stiope ekonosmkog rasta, a strane investicije o kojima nije bilo ni govora sada  dobijaju sve veći “zamah”.

3. Iz odredjenih krugova se ocjenjuje da je Crna Gora sebi dozvolila preveliki  luksuz prelaskom prvo na marku, potom na euro i da  nas je to skupo kostalo?

Mislim da činjenice iznijete u prethodnom paragrafu demantuju sve takve i slične tvrdnje. Sa druge strane,  može se postaviti jedno veoma bitno pitanje, a to je u kojoj su valuti štedjeli “pomenuti krugovi”? Volio bih da mi svi oni o kojima govorite,  odgovore na to pitanje. Ukoliko neka valuta ne može da preuzme sve funkcije novca, onda je takva valuta podložna stvaranju poremećaja u privredi. Nesumnjivo je da krajem 1999. godine domaća valuta ne bi preuzela primat sredstva štednje jakoj njemačkoj marki. To bi učinilo da  se transakcije veće vrijednosti i dalje obavljaju u DEM, što bi sa jedne strane vodilo rastu sive ekonomije, dok bi sa druge strane domaća valuta  gubila i funkciju platežnog sredstva. Uvođenje DEM je u stvari bilo samo legalizacija faktičkog stanja.

4. Da li bi domoca valuta poboljsala ekonomske pokazatelje?

Treba biti svjestan činjenice da eurizacija odnosno dolarizacija gotovo ne pruža izlaznu strategiju. Jedini primjer napuštanja ovog režima u novijoj istoriji predstavlja Liberija, ali u vrtlogu građanskog rata. Napuštanje eurizacije  bio  bi oblik radikalne monetarne reforme, a u svijetu ne postoji ni jedan primjer radikalne monetarne reforme u uslovima makroekonomske stabilnosti. Dalje, vjerovatno da bi dio transakcija nastavio da se obavlja u eurima,  prije svega kada su u pitanju transakcije više vrijednosti, što bi sa jedne strane dovelo do porasta sive ekonomije koja bi predstavljala nelojalnu konkurenciju preduzećima koja legalno posluju, a sa druge strane bi dovelo do smanjenja budžetskih prihoda. Obzirom da je iskustvo hiperiflacije još uvijek “svježe”, prijetila bi opasnost od pojave inflacionih očekivanja koja bi nesumnjivo podrila makroekonomsku stabilnost. To bi bio loš signal i za strane investiture, koji preferiraju poslovanje sa “čvrstom” valutom. Osim države, koja bi povratila devizne reserve ona bi prouzrokovala značajne troškove ostatku privrede i stanovništva preko provizija koje bi se plaćale za konverziju valute, potrebi modifikacija softvera, računovodstva i sl. Takodje, valja pomenuti da je emprijsko iskustvo drugih zemalja pokazalo da dolarizovane ekonomije imaju superiornije performanse od onih koje koriste sopstvenu valutu.

5. Da li biste Srbiji savjetovali da dinar zamijeni eurom?

Uvođenje eura u Srbiji bi bio pogrešan korak. To bi značilo da bi Srbija morala da potroši preko milijardu eura da  povuče sav novac iz opticaja. Dolarizacija, odnosno eurizacija se ni u teorijskoj literaturi ne preporučuje velikim zemljama. Većina dolarizovanih zemalja, uz nekoliko izuzetaka, su mikro države sa manje od milion stanovnika. Evidentno je međutim,  da Srbija ima probleme sa inflacijom i da politika rukovođenog upravljanja deviznim kursom nije dala rezultate. Mislim da bi za Srbiju u ovom trenutku bilo najbolje da se osloni na pozitivna iskustva iz neposrednog okruženja, i to ona koja su imale Bosna i Bugarska sa valutnim odborom.

6. Da li relativno visok spoljnotrgovinski deficit moze ugroziti sistem?

Deficit spoljnotrgovinskog bilansa jeste visok, ali njega ne treba posmatrati izolovano od ostalih komponenti platnog bilansa, kao što su saldo usluga, bilans prihoda i rashoda i saldo jednostranih transfera. Ukoliko se deficit spoljnotrgovinskog računa može pokriti suficitom u ostalim podbilansima onda to ni na koji način ne ugrožava privredu. Ono što može predstavljati problem jeste deficit tekućeg računa platnog bilansa. Medjutim, postoje brojne indikacije koje ukazuju da je on statistički precijenjen. Prije svega nesumnjivo su potcijenjeni podaci o turističkim prihodima. Zvanična statistika kaže da je broj turista za 55% manji nego 1989. godine. Ali ako pogledate neke posredne pokazatelje, kao na primjer broj korisnika rominga, smještajne kapacitete, potrošnju električne energije i vode, onda  dolazite do sasvim suprotnog zaključka. Takodje, značajno su potcijenjeni transferi u Crnu Goru, jer se registruju samo oni koji uđu preko bankarskog sistema, a veliki broj naših radnika na privremenom radu u inostranstvu ih unosi u gotovinskom obliku. Isto tako,  postoji sumnja da neke kompanije zloupotrebljavaju mogućnost gotovinskog plaćanja transkacija sa Srbijom i Kosovom za izvlačenje novca. Veliki uvoz polovnih automobila nas navodi i na sumnju da se dio tih transkacija odnosi na građane Srbije koji koriste povoljniji carinski režim Crne Gore. 

7. Koje su dobri a koji losi segmenti bankarskog sektora?

Ako ovdje mislite na banke, sve one su  u manjoj ili većoj mjeri sigurne banke, a time i dobre. Detaljisanje u pogledu njihovog stepena sigurnosti - u smislu razlika - bi nas dovelo do indirektnog saopstavanja rejtinga. Stoga, ja vaše pitanje razumijem u širem kontekstu odnosa, procesa i mehanizama koji grade čitav bankarski sektor. U tom slučaju, možemo slobodno reći da je regulacija i kontrola najjači elemenat ukupnog miljea funkcionisanja bankarskog sektora. Jake strane su svakako: kvalitet upravljanja rizicima u bankama, rast svih parametara poslovanja, dobra mreža banaka, odnosi sa drugim tržistima i tome slično. Slabije elemente čine interne revizije, samoregulacija, kartično poslovanje. Kao najslabiji elemenat, odnosno segment bankarskog poslovanja, ja bih naznačio procjenu kolaterala i efikasnost naplate kroz sudske sporove. 

8. Da li  podaci iz prva dva mjeseca ove godine pokazuju da uvoz raste? Kakvi su depoziti privrede , da li rastu ili padaju?

Proces obrade spoljnotrgovinskih transakcija se bazira na kvartalnim podacima, tako da nisu dostupni podaci iz prva dva mjeseca.    

9. Da li je drzava povukla depozite iz banaka u Centralnu banku?

Povlačenje depozita iz banaka u CB teče u skladu sa predviđenom i mogućom dinamikom koju je koncipiralo Ministarstvo finansija. 

10. Kamate su i dalje visoke?

Kamatne stope kod nas su znatno više nego u razvijenim tržišnim privredama, ali  to je samo jedna od nus pojava tranzicije koja nije zaobišla ni jednu privredu u tom procesu. Medjutim, i pored visokih kamatnih stopa prisutna je tendencija njihovog opadanja, za koju očekujem da će se nastaviti i u narednom periodu. U uslovima kada postoji izuzetno visoka tražnja za kreditima u odnosu na ponudu, banke su racionalno regovale i maksimizirale cijenu svog proizvoda (kamatna stopa). Ovome dodajmo  još uvijek neadekvatnu zakonsku regulativu obezbijedjenja potraživanja, kao i sporost u rješavanju privrednih sudova, jer  sve to utiče na porast rizika klijenta i naravno  ima svoju cijenu u visini kamatne stope. Ali ukoliko uporedimo sadašnje stanje u bankarskom sektoru sa stanjem od prije četiri, pet godina, kada štednja gotovo da nije postojala, kada su se krediti samo administrativno alocirali privredi, kada nisu postojali ni stambeni ni potrošački krediti,  i kada je veliki broj banaka bio nelikvidan, onda je jasno da su pomaci u ovoj oblasti ogromni. Prema našim istraživanjima prosječna ponderisana kamatna stopa je, na nivou sistema,  2001. godine iznosila  preko 23%. Naredne 2002. godine iznosila je  preko 15,5 %,  dok se 2004. ona kreće oko 13,5%. Zaključak je da kamatne stope opadaju, ali i da će sa daljim rastom depozita,  padom nivoa kreditnog rizika i privatizacijom banaka, kamate na nivou sistema nastaviti pad. Kamatna stopa od 48% je ekstremni slučaj, rijedak izuzetak a nikako pravilo, stoga se se na osnovu nje ne mogu izvoditi pouzdani zaključci o nivou i kretanju kamatne stope na kredite, koja se prosječno odobrava na nivou sistema.

11. Kako eksperti MMF-a i Svjetske banke ocjenjuju  stanje u Crnoj Gori i koliko se zapravo  razumijemo sa njima.

U svim izvještajima MMF-a i Svjetske banke konstatovan je progres u ekonomskim reformama u Crnoj Gori. O tome svjedoče i krediti za strukturno prilagodjavanje koje je odobrila Svjetska banka, a kao rezultat očekivane pozitivne ocjene od MMF-a sredinom ove godine, treba očekivati otpis 15% spoljnjeg duga prema zemljama članicama Pariskog kluba. Dešava se da predstavnici međunarodnih institucija daju prioritet dugoročnoj stabilnosti koja ponekad može biti u koliziji sa razvojnim ciljevima. Ipak, sve eventualne dileme i različita mišljenja se zajednički i argumentovano diskutuju i najčesšće se dolazi do zajedničkih stavova.

 


 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU ‘REPUBLIKA’,  12. februar 2005. godine

1. Šta je pozadina protivljenja unije poslodavaca novom načinu naplate potraživanja, koji je Centralna banka uvela od početka ove godine?

U suštini,  zalaganje za blokiranje računa komitenata banaka od strane Centralne banke Crne Gore na bazi ‘famoznih ovlašćenja’ je pokušaj revitalizacije ZOP-a, (odnosno SDK-a) odnosno jedne od njegovih ranijih funkcija. Nije slučajno što to zagovaraju upravo oni koji su u toj strukturi ponikli, dok podržavaju oni koji su snažno vezani za privilegovani položaj koji im je taj centralizovani sistem omogućavao. Da bi to razumjeli moramo se podsjetiti nekadašnje funkcije ZOP-a, odnosno SDK-a (služba društvenog knjigovodstva). Teorijsko utemeljenje ove institucije formirane u periodu administrativnog socijalizma nalazi se u Lenjinovom konceptu NEP-a (nove ekonomske politike) nastalog nakon pobjede boljševika u Rusiji, a polazi od značaja društvenog računovodstva kao poluge kontrole finansijskih tokova. To je bio moćan sistem kontrole finansijskih tokova preko monopola nad krvotokom finansijskog sistema – platnim prometom. Nekadašnji SDK je u jugoslovenskim uslovima bio transformisan, ali se ta transformacija svodila uglavnom na promjenu imena bez bitnih izmjena njegovih funkcija. I dok je postojanje ovakvog sistema možda imalo smisla u socijalističkom i samoupravnom periodu, ono je istovremeno predstavljao barijeru razvoju tržišne ekonomije i konkurencije u bankarskom sektoru. Pored toga, ovaj sistem je u periodu postojanja SRJ bio predmet brojnih zloupotreba i jedan od generatora hiperinflacije pored NBJ, jer je na neki način bio paralelna emisiona ustanova, često van mehanizama državne kontrole.  Ostatke takvih devijantnih ponašanja zatekli smo nakon preuzimanja ZOP-a od strane CBCG, i pored naravno,  velikog broja profesionalaca koji su u takvom sistemu korektno radili svoj posao. Najboli indikatori takvih pojava su nekadašnji privilegovan položaj pojedinih banaka kroz depozite i kod nekih od njih, uključenje računa ZOP-a. A da ne pominjemo  masovno korišćenje tuđih računa za obavljanje platnog prometa radi izbjegavanja plaćanja poreza, oslobađanje privilegovanih od provizije, privilegovan pristup gotovini i sl.

Suočili smo se sa krupnim izazovima, jer trebalo je takav narušen i nepouzdan sistem staviti pod kontrolu, eliminisati ove pojave i održati funkciju platnog prometa u situaciji nepokrivenosti Crne Gore mrežom filijala, nakon stečaja Jugobanke i reorganizacije Montenegrobanke. Istovremeno je trebalo raditi na prenošenju platnog prometa u banke i izgradnji novog platnog sistema. Svi ti izazovi poklopili su sa konverzijom DEM u EUR i masovnom vaučerskom privatizacijom, procesima u kojima je uloga ZOP-a bila neizbježna. Za relativno kratko vrijeme uspješno smo reformisali naslijeđeni sistem sa svim njegovim slabostima i prenijeli platni promet u banke kao jedini prihvatljiv način poslovanja. Zato danas, Crna Gora ima savremen i pouzdan platni sistem baziran na bankama, uz međubankarski promet pod upravom CBCG koji je  primjeren razvoju tržišne ekonomije, i na koncu svega neuporedivo bolji konkurentski ambijent.

2. Kako povezujete sadašnji stav predstavnika Unije poslodavaca o tom pitanju i nekadašnji u vezi sa pripajanjem Zavoda za obračun i plaćanje Centralnoj banci?

U čitavoj priči oko preuzimanja ZOP-a, interesantno je zalaganje Unije poslodavaca za tzv. ‘Obračunsku banku’. Taj prijedlog  smo zatekli u ZOP-u prilikom preuzimanja i u suštini to nije ništa drugo nego reducirana verzija SDK sa monopolskim položajem ovog novog, preobučenog ZOP-a u platnom prometu. Jedino pravo rješenje je da ovaj posao, kao što je to praksa čitavog razvijenog svijeta - rade banke, a Centralna banka tehnološki podržava međubankarska plaćanja. Tako npr. Državni trezor u Ministarstvu finansija preuzima ulogu naplate državnih prihoda koju je ranije imao ZOP. Pri tom su banke preuzele veliki broj profesionalaca za obavljanje poslova na kojima su ranije radili u ZOP-u. Upravo to je najbolji put za podsticanje zdrave konkurencije i obaranje troškova u ovom segmentu bankarskog poslovanja. Već sada tarife CBCG umjesto 0,3% iznose 0,2%, dok se unutar - bankarski platni promet ne tarifira, što dodatno znači smanjenje ovog troška banaka prema Centralnoj banci za dva do tri puta, u apsolutnom iznosu na nivou čitavog bankarskog sistema. Budući da je time otvoren značajan prostor za sniženje bankarskih tarifa platnog prometa, ne mogu a da ne primijetim da bi bilo bolje kada bi Unija poslodavaca, umjesto što ulaže velike napore i pritiske zarad revitalizacije mehanizama iz perioda ZOP-a, sa bankama i Udruženjem banaka snage usmjerila ka snižavanju tarifa.

3. Centralna banka Crne Gore je u sferi nadzora bankarskog sistema uspješno implementirala bazelske međunarodne računovodstvene standarde. Međunarodni eksperti smatraju da je bankarski sektor najzdravije crnogorsko «tkivo», ali s druge strane imamo enormno visoke kamatne stope, koje se kreću do 48 % na godišnjem nivou. Kada se može očekivati pad efektivnih kamatnih stopa?

Kamatne stope kod nas su znatno više nego u razvijenim tržišnim privredama, ali  to je samo jedna od nus pojava tranzicije koja nije zaobišla ni jednu privredu u tom procesu. Medjutim, i pored visokih kamatnih stopa prisutna je tendencija njihovog opadanja, za koju očekujem da će se nastaviti i u narednom periodu. U uslovima kada postoji izuzetno visoka tražnja za kreditima u odnosu na ponudu, banke su racionalno regovale i maksimizirale cijenu svog proizvoda (kamatna stopa). Ovome dodajmo  još uvijek neadekvatnu zakonsku regulativu obezbijedjenja potraživanja, kao i sporost u rješavanju privrednih sudova, jer  sve to utiče na porast rizika klijenta i naravno  ima svoju cijenu u visini kamatne stope. Ali ukoliko uporedimo sadašnje stanje u bankarskom sektoru sa stanjem od prije četiri, pet godina, kada štednja gotovo da nije postojala, kada su se krediti samo administrativno alocirali privredi, kada nisu postojali ni stambeni ni potrošački krediti,  i kada je veliki broj banaka bio nelikvidan, onda je jasno da su pomaci u ovoj oblasti ogromni. Prema našim istraživanjima prosječna ponderisana kamatna stopa je, na nivou sistema,  2001. godine iznosila  preko 23%. Naredne 2002. godine iznosila je  preko 15,5 %,  dok se 2004. ona kreće oko 13,5%. Zaključak je da kamatne stope opadaju, ali i da će sa daljim rastom depozita,  padom nivoa kreditnog rizika i privatizacijom banaka, kamate na nivou sistema nastaviti pad. Kamatna stopa od 48% je ekstremni slučaj, rijedak izuzetak a nikako pravilo, stoga se se na osnovu nje ne mogu izvoditi pouzdani zaključci o nivou i kretanju kamatne stope na kredite, koja se prosječno odobrava na nivou sistema.   

4. Privrednici se žale da bankarski sektor ne podržava njihove razvojne projekte dok bankari tvrde da nema dovoljno kvalitetnih projekata za kreditiranje. Ko je po Vašem mišljenju u pravu? Kada će banke mnogo bolje podržati privredu?

U pravu su i jedni i drugi. Dok je privrednicima u  interesu što izdašnija, jeftinija i dugoročnija kreditna podrška, dotle bankari moraju svoju pažnju usmjeriti na nivo rizika koji neki projekat nosi. Nivo rizika i raspoloživost sredstava od presudnog su uticaja na mogućnost, cijenu i nivo kreditne podrške. Stoga dok god nivo tražnje značajno nadmašuje nivo ponude novca, podrška od strane banaka će biti nezadovoljavajuća. U sistemu tržišne privrede banke su odgovorne svojim akcionarima za poslovanje i više ne postoji država koja bi uskočila da pokrije gubitke i spriječi bankrotstvo. Zbog toga banke pažljivo biraju koje će projekte finansirati, dajući prednost onima koji će garantovati sigurnost povratka uloženih sredstava. Pri tom, za kvalitetne projekte koji nose umjeren nivo rizika, već postoji dovoljna podrška od strane banaka. Podaci o iznosu odobrenih kredita najbolje govore u prilog činjenici da banke sve više podržavaju privredu. Tako na primjer u 2003. godini iznos odobrenih kredita privredi povećan je za 63% u odnosu na nivo kredita odobren u 2002. godini. U prvih deset mjeseci 2004. iznos odobrenih kredita u odnosu na kraj pretprošle godine  povećan  je za 35%. Podrška od strane banaka zavisi i od toga u kojoj mjeri će privrednici uspjeti da  uvjere banke u svoju sposobnost servisiranja obaveza. Pitanje finansijske discipline se sve više zaoštrava i toga treba da budu svjesni svi akteri na finansijskom tržištu.

5. Crnogorska privreda je prilično nelikvidna, dok je bankarski sektor likvidan. Da li po Vama postoji opasnost od prelivanja nelikvidnosti sa privrede na banke?

Naravno da postoji, i mi smo te opasnosti svjesni možda više nego bilo ko drugi, zato i činimo sve, trpeći kritike da smo prestrogi, da kroz kontrole banaka djelujemo preventivno. Likvidnost banaka najbolji je pokazatelj da smo u tome, uspješni. Da li je crnogorska privreda likvidna ili nelikvidna nije lako utvrdilti u odsustvu pouzdanih podataka koji se dobijaju analizom završnih računa. U prethodnom periodu, ZOP je u okviru Centralne Banke obrađivao sve ove podatke, ali ukidanjem ZOP-a, ova nadležnost je prenijeta na druge institucije i nažalost,  danas se završni računi samo skladište u sudovima jer ih niko ne obrađuje. Sa druge strane, ima dosta posrednih indikatora koji ukazuju na to da je crnogorska privreda kao cjelina likvidna. To su recimo, rast novčane mase, pozitivne stope ekonomskog rasta, visoka likvidnost bankarskog sistema, rast ukupnog nivoa depozita i sl. U slučaju drastičnog pada nelikvidnosti privrede, nelikvidnost bi se nužno prenijela i na bankarski sistem, ali u postojećim uslovima takve tendencije nisu prisutne. Nije sporno da u crnogorskoj privredi postoji jedan broj preduzeća koja su suočena sa problemom lošeg poslovanja i niske likvidnosti, ali takve pojave su svojstvene tržišnoj privredi u kojoj neuspješna preduzeća bankrotiraju, a uspješna dolaze na njihovo mjesto.  

6. Crna Gora je dobila zavodan kreditni rejting BB. Kako će se to odraziti na direktne strane investicije i pojavu grinfild investicija?

Povoljan kreditini rejting Crne Gore, nesumnjivo će pozitivno uticati na privlačenje stranih investicija. Po pravilu, strani investitori kada odlučuju da li da investiraju u neku zemlju, prvo rade sopstvenu analizu, a potom konsultuju rezultate do kojih je došla neka renomirana rejting agencija. 'Standard and Poor', koja je Crnoj Gori dodijelila rejting BB, nesumnjivo je  jedna od vodećih u svijetu. Ipak, ne treba očekivati da će pozitivan rejting značiti dramatičan rast stranih investicija. Njega treba shavtiti kao potvrdu da se reforme odvijaju u pravom smjeru i da takav trend treba nastaviti. Iskustva drugih privreda u tranziciji pokazuju da se prvi talas stranih investicija po pravilu odnosi na privatizaciju i tek kada se poces privatizacije okonča, kreće se sa drugim talasom investicija, odnosno «green field» investicija. Ovaj trend je zakonomjerno vezan sa otpočinjanjem procesa pristupanja EU. To je naravno, sasvim očekivano, jer se stranim investitorima više isplati da postojeću infrastrukturu prilagode novom proizvodnom programu, nego da ulažu u izgradnju potpuno nove infrastrukture. Podsjećam da se pri ocijeni kreditnog rejtinga u obzir uzima veliki broj faktora kao što su stopa inflacije, ekonomski rast, nivo društvenog proizvoda, zaduženost zemlje, razvijenost finansijskog sistema, budžetski deficit, spoljnotrgovinski deficit i dr. Posmatrano u odnosu na zemlje okruženja Crna Gora ima najmanji stepen zaduženosti, stopa inflacije spada medju niže, budžetski deficit i spoljnotrgovinski deficit se kreću oko prosjeka, ali su stope ekonomskog rasta nešto niže od okruženja. Iz ovih indikatora jasno je bilo da će Crna Gora dobiti kreditni rejting kakav je dobila, jer je on sličan ostalim zemljama u okruženju, ili čak nešto bolji.  

7. Crna Gora je kao valutu uvela euro, prije nešto više od dvije godine. Crnogorska privreda većinu svojih prihoda ostvaruje u dolarima, a bili smo svjedoci drastičnog pada te valute. Da li je možda bilo bolje da se kao valuta uvede dolar? Da li su u Centralnoj banci razmišljali u tom pravcu?

Grna Gora većinu svojih prihoda ne ostvaruje u dolarima, već naprotiv u eurima.

U strukturi ukupnih prihoda učešće eura iznosi 74,3%, a dolara  24,2% dok na ostale valute otpada 1,5%. To je jasan pokazatelj da su crnogorska preduzeća racionalno reagovala na depresijaciju dolara, a danas vrlo razvijene tehnike hedžinga pružaju mogućnost zaštite od deviznog rizika i onim preduzećima koja svoj izvoz naplaćuju u dolarima, kao nap. KAP ili Brodogradilište Bijela. Takva preduzeća imaju na raspolaganju veliki broj proizvoda na finanasijskom tržištu, koje mogu koristiti za minimiziranje valutnog rizika i finansijskih gubitaka po tom osnovu. Zašto ne koriste ove tehnike najbolje je pitati njih. U svakom slučaju,  to nije razlog za prelazak sa EUR-a na dolar  kao sredstvo plaćanja. Eurizacija nije reverzibilan proces, i kao što ne razmišljamo o uvodjenju domaće valute, tako ne razmišljamo ni o promjeni valutnog režima u ovom pravcu. Važno je takođe napomenuti da za izbor strane valute koja će se koristiti kao platežno sredstvo u uslovima kada ne postoji strana valuta  postoji nekoliko kriterijuma i svi oni upućuju na euro (odnosno njemačku marku). Prvi kriterijum se odnosi na valutu koja je najraširenija u neformalnim transakcijama, a to je nesumnjivo bila njemačka marka. Drugi kriterijum se odnosi na bliske trgovinske odnose sa zemljom čija se valuta koristi. U slučaju Crne Gore nesumnjivo je da postoje mnogo tješnje trgovinske veze sa EU nego sa SAD. Treći kriterijum tiče se  stabilnosti valute koja se prihvata, pa su i ovdje  mnogo jači argumenti u prilog eura nego u prilog dolara. Budući je jedan od najvažnijih dugoročnih ciljeva ekonomske politike integracija u EU, jasno je da će ona biti mnogo lakša sa eurom nego sa dolarom.  

8. Kako tumačite stav osiguravajućih društava da je neprihvatljivo da ih, umjesto Ministarstva finansija, kontroliše CBCG? Da li će i kada CBCG preuzeti njihov nadzor?

Tri godine se  ne donosi crnogorski zakon o osiguranju i odlaže reformu ovog segmenta finansijskog sistema.

Kontrola osiguravajućih društava od strane Centralnih banaka je  prisutna u praksi, i ovakvo riješenje nije novina već je sadržano u regulativi jednog broja zemalja, prvenstveno manjih, za koje je neracionalno da za poslove nadzora nad djelatnosti osiguranja formiraju posebnu instituciju. Nakon prelaska na euro neke zemlje povjeravaju ovu funkciju centralnim bankama (Holandija, Irska). Zemlje u kojima je institucionalno Centralna banka regulatorni i kontrolni organ osiguravajućih društava postigle su veoma dobre rezultate u reformi ovog segmenta finansijskog tržišta i u značajnoj mjeri uspostavile pouzdan sistem osiguranja. Isto tako, tehnička i kadrovska osposobljenost Centralne banke u oblasti kontrolne djelatnosti ukazuje na brzo i kvalitetno organizovanje poslova nadzora nad radom osiguravajućih društava. Budući da je toku izrada nacrta Zakona o osiguranju, očekujem da će zbog svih prednosti koje su nesporne,  kontrolu osiguravajićih društava  u Crnoj Gori obavljati  Centralna banka.    

9. Da li je višak emitovanja državnih zapisa sa kratkim rokom dospijeća dokaz da popunjavanje budžeta ne ide po planu i da država nastoji da na taj način nadomjesti manjak prihoda po drugim osnovama?

Povećanje stepena zaduženosti države po osnovu kratkoročnih državnih zapisa je odraz racionalnog ponašanja države. Naime, u protekloj godini su tekla paralelno dva toka – porast zaduženja države po osnovu kratkoročnih zapisa i smanjenje nivoa zaduženosti po osnovu bankarskih kredita. Država je supstituisala skuplji način finansiranja – bankarske kredite – sa jeftinijim načinom finansiranja, to jest državnim zapisima. S toga je realno očekivati i u ovoj godini nastavak povećanja zaduženosti po osnovu državnih zapisa, a smanjenje zaduženosti po osnovu bankarskih kredita. Imajući u vidu da će se tokom ove godine u budžet sliti značajna sredstva, po osnovu privatizacije, ne treba očekivati teškoće u realizaciji budžeta. Naravno, uvijek su moguće privremene neravnoteže izmedju budžetskih rashoda i prihoda i sa njima se suočavaju i najrazvijenije zemlje svijeta u kojima je finansiranje putem državnih zapisa mnogo rasprostranjenije nego u Crnoj Gori.

 


 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CENTRALNE BANKE CRNE GORE LJUBIŠE KRGOVIĆA DNEVNOM LISTU ‘POBJEDA’,  4. januar 2005. godine

1. Da li su tačne ocjene da je odliv novca iz Crne Gore visok i to predstavlja realnu opasnost? 

Priliv i odliv novca se stalno dešava. Mi smo skloni da javno procjenjujemo opasnosti od odliva, a ne pominjemo prilive. Po pravilu su to kretanja sezonskog karaktera. Platni bilans se mora uravnotežiti. Ne možete potrošiti više nego što imate jer mi ne možemo štampati novac. Mi u zadnjih nekoliko godina imamo konstantan rast novčane mase i depozita banaka. To samo po sebi znači priliv novca u bankarske tokove. Stabilnost i rast makro makroekonomskih parametara su znak da ne bi trebalo da ovaj problem predstavlja realnu opasnost za Crnu Goru u narednom periodu. Opšta likvidnost biće bitno popravljena najavljenim privatizacijama ako budemo pametno upravljali efektima tih privatizacija i u Zakonu o tekućim i kapitalnim transakcijama predvidimo vremensku dimenziju pravih rješenja za Crnu Goru. 

2. Koji nivo kamata u crnogorskim bankama očekujete u ovo vrijeme naredne godine i šta konkretno znači suzbijanje stihijskog formiranja kamatnih stopa što je najavila Centralna banka?

Teško je predviđati egzaktno ekonomske parametre na koje nemate direktan uticaj. U svakom slučaju evidentna je tendencija pada prosječnih kamatnih stopa u Crnoj Gori u zadnjih nekoliko godina. Očekujem dalji pad kamatnih stopa kao nastavak tendencije iz prethodnog perioda. Privatizacija Podgoričke banke i prodaja preostalih državnih akcija u bankarskom sektoru bi trebali da doprinesu tome. Bolje upravljanje likvidnošću Budžeta, koje je u prethodnom periodu bitno poboljšano, takođe je faktor smanjenja kamatnih stopa jer se radi obezbjeđenja likvidnosti državnih finansija ranije efektivno plaćalo 40%, a sada 10% na godišnjem nivou. Tu su banke nalazile bolje izvore za zaradu  i zapostavljale redovnu kreditnu aktivnost prema privredi. Dobra saradnja Centralne banke Crne Gore i Ministarstva finansija na ovom području je preduslov za sve ovo i mi to možemo da ostvarimo.

Solidan kreditni rejting bi trebao da doprinese nižim kamatama na dugoročne komercijalne plasmane u Crnoj Gori. Uključenje Fonda za zaštitu depozita (u skladu sa zakonskim ovlašćenjima) na ovo tržište je faktor koji će sigurno voditi u ovom pravcu.

To su između ostalog faktori koji doprinose padu prosječnih kamatnih stopa. Moramo da budemo svjesni činjenice da je dovođenje kamatnih stopa u mastrihtske kriterijume naša obaveza, ako želimo da se pridružimo Evropskoj uniji.

3. Privatizacija Podgoričke banke koliko će promijeniti sliku u ovoj oblasti?

 Privatizacija banaka, ukoliko se kroz nju dobija kvalitetan partner sa iskustvom modernog bankarskog poslovanja,donosi brojne prednosti za sistem.

Poboljšava se kvalitet korporativnog upravljanja, šire se izvori sredstava za banku, upravljanje rizicima je bolje, razvija se zdrava konkurencija, širi spektar bankarskih proizvoda, jačaju veze sa drugim finansijskim sistemima i sl. Ovakva pozitivna iskustva već imamo kroz privatizaciju Montenegrobanke. U još većoj mjeri očekujemo ih sa privatizacijom Podgoričke banke.

Ponavljam, pod uslovom da se dobije renomirani strateški partner, Centralna banka obećava da će se za to postarati u mjeri svojih ovlašćenja i uticaja.

4. Po mnogim najavama kraj naredne godine neće dočekati sve banke?

 Kraj godine će izvjesno dočekati sve postojeće banke. U Novoj godini ćemo ispitati da li sve banke ispunjavaju visinu kapitala propisanu Zakonom i da li svojim rizičnim profilom ulivaju sigurnost. Naša obaveza jeste, u cilju zaštite deponenata, da efikasno djelujemo prema nesolidnim bankama. Tu obavezu smo do sada ispunjavali, ponekad i u većoj mjeri no što se moglo očekivati imajući u vidu okolnosti u kojima smo radili. U Novoj godini nećemo mijenjati pravac djelovanja po ovom pitanju.

Stoga svim bankama želimo da opstanu i da se razvijaju u 2005. na osnovama sigurnosti i stabilnosti. Ukoliko ne bude tako u našem fokusu će, kao i do sada, biti sigurnost i stabilnost sistema kao cjeline.

Ko će opstati ne zavisi od CBCG već od banaka. Mi možemo samo da pomognemo upućujući na pravi put one koji zalutaju.

5. Da li ima izgleda za formiranje konzorcijuma?

Za finansiranje pojedinih projekata već imamo konzorcijume banaka. Ako ste mislili da pitate da li će biti pripajanja i spajanja banaka onda je odgovor takodje pozitivan. U tom pravcu imamo najave koje nijesu formalizovane. Pripajanja i spajanja banaka imaju smisla ukoliko donose novi kvalitet za sistema u cjelini u smislu sigurnosti i stabilnosti. Ako kroz ove procese dobijamo jedan veći problem, umjesto više manjih, onda to nije dobro. U svakom slučaju oni koji ulaze u procese statusnih promjena, treba da dokazuju njihovu probitačnost, a na CBCG je da ocijeni šta sistem dobija, a šta gubi, te koje ima veću specifičnu težinu.

6. Kako će se na bankarstvo odraziti uvođenje elektronskog sistema?

 To je novi proizvod koji treba da privuče nove klijente, a time i donese novi potencijal za banke. Ovakvi novi proizvodi donose i nove operativne rizike. Zato ovim donosimo novu regulativu za uspješnije upravljanje ovom vrstom rizika od strane banaka. Ukoliko se rizicima kvalitetno upravlja E-banking može donijeti samo dobro.  

7. Na koji nivo je u narednoj godini moguće smanjiti spoljno trgovinski deficit?

Smanjenje spoljnotrgovinskog deficita zavisi od više faktora, npr. od rasta domaće proizvodnje za kompenzaciju uvoza i za izvoz, što nužno uslovljava i rast uvoza sirovima jer Crna Gora najveći dio sirovina ne proizvodi sama. U kojoj mjeri će crnogorski izvoz rasti zavisi od ispunjavanja međunarodnih standarda kvaliteta. Takođe, kretanje spoljnotrgovinskog deficita zavisi i od odnosa eura i dolara na deviznom tržištu. Međutim, treba imati u vidu da se spoljnotrgovinski robni deficit kompenzuje rastom suficita u bilansu usluga. Stoga se spoljnotrgovinski deficit roba i usluga treba posmatrati jedinstveno. S obzirom da je ovaj deficit u periodu 2003/2002 smanjen za oko 9%, može se očekivati njegovo dalje smanjenje u narednoj godini za 5-7%.  

8. Neki ekonomisti smatraju da je euro u opasnosti u Crnoj Gori?

Mi moramo sprovoditi ekonomsku, a prije svega budžetsku fiskalnu politiku u skladu sa postojećim valutnim aranžmanom - eurom -  valutnom supstitucijom – eurizacijom. Fiskalna disciplina i finansijska stabilnost su osnove toga. Moramo biti svjesni činjenice da drugačija orijentacija može odvesti samo u haos i neizvjesnost i neko drugo vrijeme koje bi svi željeli da zaboravimo. To nije lako, ali sam ubijeđen da smo na kraju toga teškog vremena. Preživjeli smo u proteklih 15 godina na račun onoga što su stvorile prethodne generacije. Sada mi moramo stvarati za buduće. To je bolno i nije lako ali je jedini način za ostvarivanje ekonomskog prosperiteta  

9. Platni promet  sa Srbijom da li će biti riješenu narednoj godini?

Platni promet sa Srbijom je vrlo važan problem za Crnu Goru, s obzirom na značaj Srbije za Crnu Goru u ekonomskom smislu i faktor podizanja troškova poslovanja naših kompanija, pa je shodno tome, imajući u vidu obrnutu proporcionalnost, nerješavanje ovog problema i jedan vid pritisaka određenih struktura iz Srbije na Crnu Goru. Sastavni dio Beogradskog sporazuma je i slobodan protok kapitala između Srbije i Crne Gore za šta je slobodan platni promet elementarni preduslov. Ne mogu se od Crne Gore tražiti ustupci u političkom smislu npr. neposredni izbori, a prenebreći realizacija Beogradskog sporazuma u ovom segmentu ili u segmentu podjele zajedničke aktive jer smo pasivu podijelili i uredno se od strane Crne Gore izmiruju sve međunarodne finansijske obaveze.  

10. Crna Gora se ne može pohvaliti sa dobrim parametrima koji su neophodni za planiranje ekonomske politike i kada ćemo ih konačno imati.

Mi smo u zadnjih nekoliko godina dosta uradili na poboljšanju evidencije i statistike, posebno u monetarnom dijelu, kao alatu za sprovođenje odgovarajuće ekonomske politike. U Centralnoj banci Crne Gore radimo na unapređenju makroekonomskog matematičkog modela crnogorske ekonomije. To je dugoročan proces i zavisi od toga kako ćemo obezbijediti inpute da hranimo taj model koji će nam pomoći u donošenju važnih ekonomskih odluka.

 


 

INTERVJU PREDSJEDNIKA SAVJETA CBCG LJUBIŠE KRGOVIĆA AGENCIJI MINA – BUSINESS, 3. januar 2005. godine

Devizne rezerve Crne Gore, pod kojima se u užem smislu podrazumijevaju depoziti na računima poslovnih i crnogorske Centralne banke (CBCG) u inostranstvu, iznosile su krajem decembra skoro 94 miliona EUR, petinu više nego na kraju 2003. godine. Predsjednik Savjeta CBCG, Ljubiša Krgović, kazao je da od tog iznosa 54 miliona EUR čine depoziti te monetarne institucije u inostranstvu, a ostatak crnogorskih poslovnih banaka.

Zaposleni u CBCG već koriste stručnu pomoć Narodne banke Švajcarske u upravljanju deviznim rezervama, koja će ove godine biti intenzivirana.

"Dobićemo softver za rad na tržištu hartija od vrijednosti, naši ljudi će provesti dio vremena u njihovom odjeljenju za te operacije i u početku ćemo raditi preko njih. U januaru bi trebalo da obezbijedimo i sve neophodne alate za bolje upravljanje rezervama", kazao je Krgović u intervjuu agenciji Mina-business. U širem smislu, kako je dodao, pod deviznim rezervama se, osim ovog novca koji je likvidan i na raspolaganju CBCG i bankama, podrazumijeva iznos koji je u opticaju, pošto Crna Gora koristi tuđu valutu. Krgović je najavio da će naredne godine biti izmijenjen Zakon o bankama, što će CBCG omogućiti da reaguje ne samo na osnovu stanja u njima na određeni dan, već i prognoza. Izmjene Zakona o CBCG, pored otklanjanja tehničkih nedostataka kao i u slučaju prethodnog, podrazumijevaće i primjenu novih standarda boljeg korporativnog upravljanja. Iz CBCG kažu da su prošle godine ostvarili jako dobru saradnju sa Ministarstvom finansija i pripremili nekoliko zajedničkih propisa, od kojih su najvažniji zakoni o lizingu, osiguranju i mjenici, tekućim i kapitalnim transakcijama sa inostranstvom, koji bi trebalo da budu usvojeni u narednih 12 mjeseci.

Nedavno određivanje kreditnog rejtinga Crne Gore za Krgovića predstavlja odraz svih njenih reformskih i ekonomskih napora.

To što je londonska agencija Standard and Purs /Standard&Poors/ Crnoj Gori dodijelila nešto niži kreditni rejting na međunarodnom tržištu kratkoročnih u odnosu na dugoročne obveznice, kako je dodao, vjerovatno je odraz različite ocjene političkog i ekonomskog stanja i perspektiva u njoj, kao i regionalne situacije, a posebno u Srbiji, i procjene mogućeg uticaja na manju članicu državne zajednice, na kraći ili duži rok. Za njegovo popravljanje, smatra Krgović, potrebna je, pored ostalog, i primjena usvojenih zakona a, prije svega, efikasniji rad sudova. Crna Gora će, od januara, koristiti novi sistem unutrašnjeg platnog prometa, za trećinu jeftiniji od dosadašnjeg, jer će biti oslobođen naplate dažbine koja je bila namijenjena prihodima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, a CBCG će smanjiti svoju proviziju za ove poslove. Nakon probnog perioda, koji će trajati od tri do šest mjeseci, provizije će biti naplaćivane po transakciji, a ne prema njihovoj vrijednosti. "Nova tehnologija bankama daje osnov za konkurenciju, a CBCG može djelovati u slučaju monopolskog ponašanja", objasnio je Krgović, ocjenjujući da će novi platni sistem biti savremeniji, pouzdaniji i primjereniji tržišnoj privredi. Za ponovno uspostavljanje direktnog platnog prometa sa Srbijom, prekinutog prije pet godina, kako je ocijenio, prepreka su određeni očekivani makroekonomski uticaji i zakonske barijere van Crne Gore. "Nakon prihvatanja dvostrukog kolosijeka u pridruživanju Evropskoj uniji, teško da Crna Gora, ako Srbija ne nađe interesa za to, može uticati da nešto bude promijenjeno. Činjenica je da je sadašnji promet skup, ali na to ne možemo uticati", rekao je Krgović. Crna Gora je, prema podacima CBCG, do decembra zabilježila inflaciju od 2,5 odsto, što je znatno manje od planiranih 4,5 ili 6,7 odsto ostvarenih u istom periodu 2003. godine. Krgović je kazao da do kraja godine, iako će inflacija u decembru biti povećana zbog poskupljenja lokalnog telefonskog saobraćaja, ne treba očekivati njen značajniji rast. Inflacija u Crnoj Gori, kako je dodao, teško da više može biti izazvana unutrašnjim faktorima i posljedica je spoljašnjih, prije svega, poskupljenja nafte, bez kojeg bi prošlogodišnja bila značajno manja. Krgović je saopštio da je prošlogodišnja stopa opšteg rasta cijena prihvatljiva i za eurozonu, ocijenivši da je Crna Gora ranije imala dosta visoku inflaciju za zemlju koja ne koristi sopstvenu valutu. "Da smo u evropskom monetarnom sistemu ne bi iskakali iz zadatih ciljeva, pa se komentari da je ovolika stopa inflacije visoka ne mogu odnositi na prošlu godinu, možda samo na prethodne. Inflacija od dva do tri odsto u ovoj godini je podnošljiva, a ukoliko uspijemo u narednim da je održimo na tom nivou, to neće biti problematično sa stanovišta makroekonomske stabilnosti", rekao je on. Ukupan crnogorski strani javni dug krajem novembra iznosio je 492,6 miliona EUR, 12 odsto više nego u decembru 2003. godine. Iako je to trećina procijenjenog crnogorskog bruto društvenog proizvoda u CBCG kažu da je Crna Gora, bez dileme, najmanje zadužena od svih zemalja jugoistočne Evrope. Podsjetivši da je za prvih 11 mjeseci prošle godine industrijska proizvodnja u Crnoj Gori porasla 12 odsto u odnosu na prethodni uporedni period, a prihodi od turizma za skoro petinu, Krgović je rekao da treba očekivati da stopa rasta bruto društvenog proizvoda bude na nivou previđene ili veća. Prosječna prošlogodišnja ponderisana kamatna stopa iznosi oko 13 odsto i, iako je još visoka, smanjena je sa 15 i 23 odsto, koliko je iznosila u prethodne dvije godine, kao i ona na državne zapise. "Jedini mehanizam koji CBCG može iskoristiti da utiče na smanjenje na kamatnih stopa je indirektni uticaj, koji bi rezultirao privlačenjem stranih investicija i većim prilivom dugoročnih izvora finansiranja, naročito nakon privatizacije Podgoričke banke i novog svježeg novca njenog akcionara, Međunarodne finansijske korporacije (IFC)", ocijenio je Krgović. Prema njegovim riječima, u obaranju kamata može pomoći i bolje upravljanje likvidnošću, prije svega Budžeta, što je bitno popravljeno prošle godine, pa se država više ne zadužuje po bilo koju cijenu, već jeftinije, zahvaljujući i povećanoj emisiji državnih zapisa, koje kupuju domaće i strane banke, ali i preduzeća. Štednja je do decembra povećana za 75 odsto na 80 miliona EUR, što čini četvrtinu ukupnih depozita i u CBCG očekuju da će nastavku tog trenda doprinijeti početak rada Fonda za zaštitu depozita, koji kasni zbog procjene da je bolje sačekati donatarsku pomoć za taj projekat. Privatizacija Podgoričke banke nije realizovana u prvobitno planirano vrijeme zato što su u CBCG smatrali da je prethodno bilo bolje pretvoriti dug IFC-u akcije i povećati šanse za nalaženje dobrog starteškog partnera, a Krgović smatra da u tom procesu nije ključan iznos novca koji će Crna Gora dobiti, već kvalitet budućeg kupca. "Volio bih da to bude partner koji ima strategiju i viziju razvoja u regionu ili banka iz neke od ovih država i regija koje već investiraju u ekonomski razvoj Crne Gore ili će to više činiti", dodao je on. Hipotekarna banka, koja je, prema njegovoj ocjeni, sredinom ove godine imala određene probleme u poslovanju, koje je kreirao prethodni menadžment, uspjela je zahvaljujući novoj upravi da stabilizuje situaciju i ispoštuje sve što joj je kontrola CBCG preporučila. Stečaj u Jugobanci Podgorica i likvidacija Ekos banke, mogli su biti završeni ove godine, kao što je bilo planirano, da su sudovi bili efikasniji, smatra predsjednik Savjeta CBCG, Ljubiša Krgović.

 

Copyright 2007 © Centralna banka Crne Gore
Created by Božo Cvetkovski