---

21/01/2009

Značajan privredni rast, priliv SDI, uz budžetski suficit uticali su na to da se kreditni krah u Crnoj Gori nije značajnije osjetio do sada. Crna Gora je u proteklom periodu ostvarila značajan privredni rast. Procjena je da je rast realnog BDP-a za 2007. godinu iznosio 10,7%, odnosno 8,1% u 2008. godini, što je najvećim dijelom posljedica rekordnog neto priliva stranih direktnih investicija. Naime, već treću godinu zaredom Crna Gora ostvaruje izrazit neto priliv SDI koji se kretao od 21,7% BDP-a u 2006. do 17% BDP-a koliko je procijenjen u 2008. godini.

Sa druge strane, na berzama je došlo do pada cijena akcija koje su se na kraju 2008. godine spustile na oko 80% svoje maksimalne vrijednosti zabilježene u proljeće 2007. godine. Cijene nekretnina su, takođe, zabilježile pad, uz cjenovne mjehuriće koji se nisu podudarali sa onim na tržištu akcija, ni po pitanju vremenskog okvira ni pada. Ove cjenovne mjehuriće ne treba povezivati sa kreditni krahom, makar ne pojedinačno, već prvenstveno sa veoma nerealnim cijenama.

U proteklom periodu, makroekonomski izvori nestabilnosti su bili visok spoljnotrgovinski deficit, koji je u 2006. godini iznosio 39,5% BDP-a, odnosno 47,8% BDP-a u 2007. godini, kao i rast inflacije posljednje dvije godine, prije svega usljed rasta inflacije u zemljama EU.

Međutim, tokom ove godine će se osjetiti negativne posljedice globalne finansijske krize, koja će uticati na promjenu izvora nestabilnosti. Tako se za ovu godinu predviđa usporavanje privrednog rasta, koji će, prema najnovijim procjenama MMF-a, iznositi 2% u 2009. i 2010. godini. Osnovni potencijalni uzroci usporavanja privrednog rasta su:

• (i) potencijalno smanjenje priliva SDI usljed globalnog rasta nepovjerenja investitora, koja u najbolju ruku mogu da znače odlaganje investicija na srednji rok,

• (ii) stagnacija ili smanjenje prihoda od turizma - Svjetska Turistička Organizacija projektuje rast ovog sektora u rasponu 0-2%, tako da će turizam, uz  građevinarstvo, (grane koje su davale veliki doprinos rastu BDP-a u prethodnim godinama) najviše biti na udaru globalne krize,

• (iii) smanjenje izvoza usljed pada eksterne tražnje najznačajnijih ino-partnera, kao i teškoće u poslovanju nekih velikih preduzeća, poput KAP-a. Upravo će proizvodnja aluminijuma biti “teško pogođena” padom cijena aluminijuma (najvažnijeg izvoznog proizvoda Crne Gore) na svjetskim berzama,

• (iv) potencijalni rast nezaposlenosti usljed održavanja rentabilnog poslovanja od strane  najvećih domaćih izvoznika - procjenjuje se da bi se broj zaposlenih mogao smanjiti i do 3% u 2009. godini,

• (v) smanjenje ponude kredita i rast kamatnih stopa usljed ograničenog finansiranja kćerki banaka od strane majki banaka. Procjenjujemo da će kreditni rast u 2009. godini biti ispod 10% na godišnjem nivou. Pored toga, vjerovatno jedan broj preduzeća neće biti u mogućnosti, zbog krize, da otplati svoje kredite, tako da treba očekivati i rast nekvalitetne aktive bankarskog sistema.

Sa druge strane, realno je očekivati poboljšanje deficita tekućeg računa platnog bilansa, jer će manja ponuda kreditnih sredstava i manja agregatna tražnja uticati na manji uvoz potrošnih dobara. Na popravljanje deficita će uticati i opadanje cijena energenata, hrane i sirovina. Takođe, mislim da je malo vjerovatno da se pojavi problem inflacije  u 2009. godini, jer je pod uticajem krize došlo do opadanja cijena naftnih derivata, bazičnih metala, hrane, značajnog broja sirovina, a i smanjeni nivo agregatne tražnje neće ostavljati prostor za rast cijena. Inflacija od jula prethodne godine ima opadajući trend, a za prvih jedanaest meseci 2008. godine godišnja stopa inflacije (novembar 2008/novembar 2007) je iznosila 6,5%, što je niže u odnosu na nivo iz prethodne godine (7,7%).

Međutim, upavo zbog velikog stepena neizvjesnosti, u ovom trenutku je jako teško prognozirati koliko će ekononomski rast biti usporen.
Navedeno, odnosno ostvarenje projektovanog rasta realnog BDP-a od 2-2,5% u 2009. godini implicirao bi, nakon tri godine budžetskog suficita, pojavu budžetskog deficita od oko 6% BDP-a, što bi dovelo do značajnijeg zaduživanja Crne Gore i to sa 27,8%, koliko je procijenjeno za septembar 2008., na oko 41,2% BDP-a u 2009. godini. Međutim, imajući u vidu najavljene projekte i projekte čija je realizacija u toku treba očekivati i ove godine visok priliv SDI, mada vjerovatno nešto niži od prošlogodišnjeg, osim ukoliko ne dođe do aktiviranja nekih velikih projekata u oblasti turizma. Eventualno usporavanje bi se moglo desiti jedino u oblasti privatizacije. Naime, moguće je da pod uticajem krize ne bude moguće privatizovati neka od preduzeća čija je privatizacija planirana za ovu godinu. Ipak, treba imati u vidu da je Crna Gora daleko odmakla u procesu privatizacije i da se nalazi na samom njenom kraju. U ostalim oblastima proces tranzicije bi trebao da se nastavi planiranom dinamikom (pristupanje EU, pristupanje STO, unaprjeđivanje zakonodavstva vezanog za slobodan protok roba,  usluga, kapitala i ljudi,  unaprjeđenje saradnje u okviru CEFTE i dr.).

Neki od potencijalnih uzroka makroekonomske nestabilnosti poprimaju sve više karakter realnog već na samom  startu ove godine, posebno u dijelu koji se odnosi na pad eksterne tražnje i poslovanje najvećih kompanija izvoznika (Kombinat Aluminijuma i Željezara Nikšić). Sa druge strane, akcije Vlade usmjerene su prije svega na nastavak privlačenja SDI u Crnu Goru kroz započinjanje značajnih projekata poput  dokapitalizacije EPCG, privatizacije Instituta Simo Milošević Igalo AD,  Jadranskog brodogradilišta Bijela AD, Duvanskog kombinata AD, što sve može pomoći »amortizovanju« negativnih posljedica ekonomske krize. Naporedo, usporenje privrednog rasta, kao i smanjenje agregatne tražnje će se, realno je očekivanje, reflektovati na smanjenje inflacije u odnosu na 2008. godinu, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita uslijed značajnog pada uvoza (koji je u slučaju Crne Gore visoko korelisan sa prilivom SDI), kao i rast produktivnosti i konkurentnosti crnogorske radne snage uslijed stagnacije cijene rada u 2009. godini.

Crna Gora kao unilateralno eurizovana ekonomija prirodno teži pristupanju Evropskoj monetarnoj uniji. Ovo je dugoročan strateški cilj, na koji svakako neće uticati kriza. U dilemi da li će kriza uticati na ispunjenje Mastrihtskih kriterijuma je preuranjeno razgovarati, jer Crna Gora još uvijek nije članica EU i vjerovatno neće postati u narednih nekoliko godina, tako da u trenutku pristupanja Mehanizmu deviznog kursa II (ERM II) verovatno će kriza biti i okončana. Na kraju 2008. godine, Crna Gora je zadovoljavala Mastrihtske kriterijume po pitanju nivoa budžetskog deficita i javnog duga, a nije zadovoljavala kriterijum inflacije. Za kamatne stope se ne može odgovoriti da li je taj kriterijum ispunjen, jer u ovom trenutku u Crnoj Gori ne postoji uporediva kamatna stopa.


Bankarski sektor

Značajan je i uticaj globalne finansijske krize na poslovanje domaćih banaka, a osobito može biti kompleksan ukoliko strana majka banka zapadne u krizu. Globalna finansijska kriza je najviše pogodila bankarske sisteme. Ona se negativno odrazila na likvidnost i profitabilnost banaka u svim zemljama, pa u tom pogledu ni Crna Gora nije izuzetak.  Banke su se sa problemom likvidnosti borile od početka oktobra 2008. godine. Njihovi problemi vezani su za obije strane bilansa stanja. Gledano sa strane pasive, gubile su veliko povjerenje deponenata koji su povlačili svoj novac (depoziti su pali 6% na godišnjem nivou), imajući u vidu loše sjećanje na 1990-te. Međutim, situacija je sada prilično stabilizovana garantovanjem svih depozita od strane države. Na strani aktive, bilo je slučajeva dužnika koji nisu izmirivali obaveze, odlažući otplatu svojih kredita. Naravno, najviše problema bilo je u vezi sa tržištima akcija i nekretnina i nerealnim očekivanjima stalnog rasta. Međutim, bili su to samo sporadični slučajevi, a ukupan udio nekvalitetnih kredita je još uvijek na prihvatljivom nivou. Banke su u prošlosti generalno osiguravale pokrivenost kredita kolateralima odgovarajuće vrijednosti. Prihvatljivo učešće nekvalitetnih kredita rezultat je toga što su banke, u poređenju sa ranijim periodima, nevoljno odobravale nove kredite, gomilajući gotovinu. Do kraja 2008. godine neznatno su povećale aktivne kamatne stope, i trudile su se da osiguraju kreditiranje na bolji način koristeći druge načine. I kao što je i do sada bilo, izgleda da će ta praksa obilježiti 2009. godinu.

Možemo zaključiti da likvidnost bankarskog sistema jeste smanjena, ali bankarski sistem je uspio da se odupre svim izazovima i prilično je stabilan. Veće poteškoće je imala samo jedna od jedanaest banaka koja je dobila finansijsku podršku od strane države. Ipak, bankama nedostaje još kapitala. Mi smo proaktivno reagovali i novim Zakonom o bankama, koji je usvojen u martu 2008. godine, predvidjeli obaveznu dokapitalizaciju banaka u roku od godinu dana, što će povećati stabilnost bankarskog sistema. Ova dokapitalizacija će dodatno osnažiti bankarski sistem i povećati njegovu sposobnost da se suočava sa različitim potencijalnim šokovima kojima bi mogao biti izložen u budućnosti.

Međutim, a što se stalno mora isticati, problemi su daleko od onih u razvijenim ekonomijama Zapada, pošto banke koje posluju u Crnoj Gori nisu imale nikakvu vezu sa hipotekarnim hartijama od vrijednosti davanim licima koja ih ne mogu otplatiti, a koje vode porijeklo iz SAD-a. Drugim riječima, direktan udarac krize je apsolutno izbjegnut, ali problemi naslijeđeni iz devedesetih i dalje nose loše sjećanje na bankarski sistem. Za nas je povoljna okolnost i što smo eurizovana ekonomija tako da banke nisu izložene deviznom riziku i ne postoji opasnost od klizanja nivoa deviznog kursa koja bi mogla dodatno oslabiti bilanse banaka, kao što se desilo u nekim zemljama u okruženju. Činjenica da Crna Gora nema domaću valutu, već koristi euro uticala je  na to da problem valutne neusklađenosti u Crnoj Gori gotovo ne postoji. Naime, učešće kredita i depozita u drugim valutama vrlo je malo, i u velikom stepenu njihovi iznosi se preklapaju: svega 2,9% depozita je u drugim valutama, a svega 3,8% kredita je odobreno u drugim valutama.

Pojava stranih banaka na crnogorskom tržištu je bila jedna od ključnih mjera za uspješnu reformu bankarskog sistema. U crnogorskom bankarskom sistemu dominantno je vlasništvo stranih banaka, odnosno dominiraju banke koje su osnovane u Crnoj Gori i posluju na osnovu dozvole za rad izdate od Centralne banke Crne Gore, a subsidijarna su lica stranih banaka. Crnogorski bankarski sitem je 85% u rukama stranih banaka, tako da je veoma zavistan od onoga što se dešava u svijetu i Evropi.

U uslovima tekuće krize strane banke mogu nositi i određene prednosti i određene slabosti. Prednosti se mogu ogledati u tome da strane banke koje raspolažu velikom finansijskom snagom mogu «upumpati» dodatna likvidna sredstva. Slabost može biti da u slučaju ugrožene likvidnosti matične banke, ona može povlačiti sredstava iz banke «kćerke». Ipak, po ovom pitanju nije moguće izvući generalni zaključak, jer on zavisi od slučaja do slučaja. Kada je u pitanju Crna Gora do sada se bez dileme pokazalo da je prednost što imamo strane banke, koje su donijele značajan kapital i znanje u domaću bankarsku industriju. Značaj stranih banake dokazan je i time što u tekućim uslovima nisu povlačile svoja sredstva, već su ih naprotiv povećavale. Naročito je bila značajna pomoć matičnih banaka u trenutku kada je povlačenje depozita imalo negativan uticaj na likvidnost banaka tokom oktobra i novembra prethodne godine.

Poslovanje crnogorskih banaka u 2009. godini je uslovljeno prevashodno  potpunom primjenom novog Zakona o bankama i podzakonske regulative Centralne banke. U protekloj godini, otpočela je primjena novog Zakona o bankama, koji je u visokom stepenu usklađen sa tekovinama evropskog zakonodavstva i kojim su, takođe, implementirani međunarodni standardi i najbolja bankarska praksa. Novim Zakonom o bankama propisana je obaveza bankama da usklade poslovanje  i po pitanju adekvatnost kapitala, odnosno izračuna potrebnog kapitala u skladu sa regulativom Centralne banke i pravilima kojim je omogućena primjena Bazela II. Dakle, primjena nove metodologije za izračun potrebnog kapitala banke, već tokom perioda usklađivanja poslovanja banaka, ukazaće na potrebu obezbjeđenja dodatnih sredstava za dostizanje propisanog nivoa kapitala, prevashodno dokapitalizacijom banke. Crna Gora je, takođe, u protekloj godini, po ugledu na zemlje EU donijela Zakon o mjerama za zaštitu bankarskog sistema, s ciljem zaštite bankarskog sektora od posljedica svjetske finansijske krize  i očuvanja njegove sigurnosti i stabilnosti. Ovim Zakonom država garantuje za sve depozite, otvara se mogućnost za kreditnu podršku države bankama, davanje državnih garancija za međubankarsko kreditiranje, mogućnost učešća države u dokapitalizaciji bankarskog sistema i dr. Mjere za zaštitu bankarskog sektora odnose se na banke koje su osnovane i posluju u Crnoj Gori, a, pored ostalog, podrazumijevaju obezbjeđenje finansijskih sredstava za obezbjeđenje likvidnosti, kao i dokapitalizaciju banke, radi obezbjeđenja solventnosti banke. Mišljenja sam da se propisane mjere za zaštitu bankarskog sistema primjenjuju i na domaće banke koje su u vlasništvu stranih banaka, čak i ukoliko njihove  matične banke zapadnu u krizu.

U svakom slučaju, važno je napomenuti da kriza nije uticala na nivo nezavisnosti CBCG, koji je visok prema svim međunarodnim standardima. Tokom planiranih izmjena Zakona o CBCG, koje su neophodne radi usklađivanja sa novim Ustavom, planiramo da nezavisnost CBCG u potpunosti uskladimo sa pravilima ECB u ovoj oblasti.