---

07/06/2010

Panel 2: Upravljanje valutom – usponi i padovi

Uvodno obraćanje

Poštovane dame i gospodo,

Želim da Vas pozdravim i da vam poželim dobrodošlicu u Crnu Goru, kao i da se zahvalim organizatoru ovog skupa Ekonomist media grupi na upornosti i istrajnosti da se realizuje drugi ovakav kup na vrlo visokom nivou.

Ovaj skup se organizuje u jednom vrlo izazovnom trenutku, kada Globalna finansijska kriza pokazuje prve znake slabljenja ali je još rano zaključivati o njenom prestanku. Prognoze svih međunarodnih finansijskih institucija ukazuju da će ove godine biti ostvaren globalni rast. Ipak, prognoze ukazuju da će oporavak biti neravnomjeran i da će na žalost biti sporiji u EU, Japanu i privredama u tranziciji.

Prenapregnute javne finansije većine zemalja će zahtijevati smanjivanje fiskalnih stimulansa, a vjerovatno da će i monetarne politike najznačajnijih centralnih banaka morati da idu postepeno ka “izlaznoj strategiji” iz ekspanzivne politike, da bi se izbjegli rizici od eventualne pojave inflacije.

Smanjivanje ili ukidanje monetarnih i fiskalnih stimulansa u uslovima i dalje ranjivih privreda može biti veliki izazov ekonomskom rastu, a naročito za regione kod kojih će ekonomski oporavak biti sporiji, kao što je jugoistočna Evropa.

Ovome treba dodati i rizike koje nosi “Grčka kriza”, kao i opasnost od pojave krize u još nekim razvijenim zemljama EU.

Iako zemlje regiona prisutne na ovom skupu imaju različite strukture privrede, imaju različite razvojne prioritete, različite režime monetarne politike i deviznog kursa, sve one imaju dosta toga zajedničkog.

U pitanju su male zemlje, visoko otvorene, koje su u velikoj mjeri zavisne od kretanja na globalnim tržištima, a prije svega od kretanja na tržištu EU. Sve zemlje imaju zajedničku težnju da što prije postanu članice EU, u njihovim bankarskim sistemima dominiraju banke iz EU, sve su bile teško pogođene posljedicama Globalne finansijske krize. Sve zemlje su i članice regionalne grupacije CEFTA.

Međutim, ono što je najvažnije to je da između zemalja regiona postoji visok stepen međusobne povezanosti i da se ekonomski problemi u jednoj zemlji reflektuju na ekonomsku situaciju u drugim zemljama.

Pored toga, ključna sličnost ovih ekonomija je zavisnost od ino štednje koja se kanališe kroz bankarski sektor i vodi postojanju visoke bankocentričnosti njihovih sistema.

Kriza je bilo u prošlosti i biće ih u budućnosti, a zajednička im je karakteristika kada se pojave da nose izuzetno visoke troškove. I ova kriza će proći, ali ono što je najvažnije to je da izvučemo neke pouke iz ove krize kako bismo buduće krize dočekali spremniji.

Svakako je neophodno značajno unaprijediti sisteme ranog upozorenja koji bi pouzdanije signalizirali na moguću pojavu budućih kriza. Zatim izuzetno je važno da se ojača okvir za očuvanje finansijske stabilnosti.

Važno je da imamo i spremljene nacionalne planove za reagovanje u vanrednim situacijama, a ne da čekamo da se pojavi kriza pa da onda reagujemo. Isto tako važna je i brza akcija, na samom početku krize, jer svako kašnjenje će značiti veće troškove.

Sa aspekta bankarskog sistema od izuzetnog značaja je dobra kapitalizovanost banaka, adekvatne politike upravljanja rizikom od strane finansijskih institucija, kao i kvalitetna supervizija. Važna je preventivna akcija svih regulatora u slučaju pojave cjenovnih mjehurića na bilo kom segmentu tržišta.

U domenu fiskalne politike važno je kreirati rezerve “u dobrim vemenima”, da bi se one mogle upotrijebiti u kriznim uslovima. Kriza je i pokazala da će većina zemalja morati da traži novi model ekonomskog rasta, jer rast koji se zasnivao na visokoj domaćoj tražnji, u malim zemljama, može biti samo ograničenog daha. Stoga se novi model razvoja mora bazirati na izvoznoj ekspanziji i evenutalno uvoznoj supstituciji.

Ključne poruke su da je disciplina na finansijskom tržištu još uvijek slaba (posljedice su brojne, od prekomjernog leveridža do neumjerenog finansijskog inženjeringa I onda finansijskog balona), da je korporativno upravljanje finansijskim institucijama slabije od potrebnog, da je rastuća koncentracija na tržištima sve veći preblem, te da smo skloni da vjerujemo da je stanje bolje nego što jeste jer nedostaje pogleda u budućnost. Ja moram da se složim sa Joseph E. Stiglitz (China Daily), Decembar 2009.g. kada trvdi da su ključne lekcije koje nam nude krize sljedeće:

1. Prva lekcija je da tržište nije samokorektivno pa regulacija mora dodatno da dobije na značaju;
2. Druga lekcija je da moramo više da razumijemo razloge sve češće tržišne imperfektnosti jer troškovi finansijskih kriza nesagledivo pogađaju cijeli svijet;
3. Treća lekcija je da Kensijanska politika funkcioniše I sve se više potvrđuje;
4. Četrvta lekcija je da je monetarna politika mnogo više od stabilnosti cijena;
5. peta lekcija je da sve inovacije ne doprinose efikasnosti i produktivnosti ekonomije.

Ja bih ovome dodao da je jedna od najvažnijih poruka krize da ona nije donijela sve probleme ali je skoro sve otvorila i potencirala.

Uspješna ekonomska politika treba da pred sebe postavi dva pitanja. Prvo, šta bi u ekonomskom sistemu moglo uzrokovati novu krizu ili smanjiti otpornost na krize I drugo, što se može uraditi da se osiguramo od ovakvih rizika. Dio odgovora je svakako u nivou, strukturi i disciplinovanosti javnih finansija dio u jačoj superviziji na bazi rizika, dio u privrednom strukturiranju itd.  Ovakvi skupovi su takođe prilika da čujemo nova razmišljanja ili nove aspekte na postojeća aktuelna pitanja.

Na kraju da zaključim da iako svako od nas ima odgovornost za svoju nacionalnu ekonomsku politiku, najbrži napredak možemo ostvariti kao region, kroz zajedničku saradnju i koordinaciju, i zajednički nastup prema međunarodnim organzacijama.

Hvala