---

13/01/2006

Novcem crnogorskih poreskih obveznika isplaćuje se štednja građanima Srbije

 

Veseljko Koprivica
Pitanje stare devizne štednje građana Crne Gore, koji su štedjeli u filijalama srpskih banaka u Crnoj Gori, kao i građana Crne Gore koji se štedjeli u bankama u Srbiji koje nisu nikada imale filijale u Crnoj Gori, jedno je od pitanja koje predstavnici vlada i centralnih banaka dviju republika nisu uspjeli da riješe u tijelima formiranim za podjelu zajedničke imovine, shodno Ustavnoj povelji i Zakonu o njenom sprovođenju. Zbog toga trpe građani Crne Gore koji su imali povjerenja da svoju privatnu imovinu ulože u te banke i filijale. Prema Zakonu koji je donijela Skupština Crne Gore, staru deviznu štednju građana isplaćuje banka kod koje je ta štednja položena, a sredstva za tu namjenu obezbjeđuje država Crna Gora. Crna Gora je preuzela obaveze po osnovu stare devizne štednje crnogorskih banaka, za sve štediše nezavisno od njihovog prebivališta ili državljanstva. Danas se od novca crnogorskih poreskih obveznika isplaćuje štednja građanima Srbije koji su štedjeli u filijalama Montenegrobanke u toj Republici, kao i drugih banaka u Crnoj Gori. Ovim Zakonom takođe je propisano da će Crna Gora preuzeti deviznu štednju koju Komisija za imovinu utvrdi, a nadležni organi usvoje kao obavezu Republike - objašnjava u razgovoru za Danas, predsjednik Savjeta Centralne banke Crne Gore Ljubiša Krgović.

Nezavisna država - bolja zaštita

Šta očekuje štediše crnogorskih banaka ako Crna Gora postane samostalna država?
Crna Gora će još bolje moći da zaštiti interese svojih građana kada bude nezavisna država. U to treba da budu sigurne i štediše, pa, naravno, i oni koji su smatrali da je bolje da drže svoj novac u bankama van teritorije Crne Gore. Niko drugi kao država Crna Gora ne može bolje štititi interese svojih građana, pogotovo kada za to bude imala puni kapacitet kroz međunarodno priznanje. To ne znači da ona to ne čini i sada u okviru postojećeg pravnog poretka u državnoj zajednici koja jedino ima međunarodni pravni subjektivitet.

Više od polovine štednje koju Crna Gora isplaćuje iz budžeta, čini štednja Jugobanke Podgorica, koja je u vrijeme nastanka te štednje bila filijala beogradske Jugobanke, a to je faktički ostala i do uvođenja stečaja, iako je formalno bila banka sa sjedištem u Podgorici.

U kakvoj su poziciji crnogorski građani koji su štedjeli novac kod banaka u Srbiji?
Srpske institucije neosnovano se pozivajući na savezni Zakon o regulisanju javnog duga iz 2002. godine, primjenjuju praksu kojom ugrožavaju elementarna ljudska prava i interese građana Crne Gore koji su svoju deviznu štednju držali kod srpskih banaka u okviru, još uvijek, jednog međunarodnog pravnog subjektiviteta. Ovi građani su diskriminisani u odnosu na građane Srbije u okviru državne zajednice jer Srbija ne prihvata obaveze svojih banaka kod kojih su ovi ljudi štedjeli, već ih prebacuje na Crnu Goru, pa čak i kad se radi o bankama koje nikada nisu poslovale u Crnoj Gori. Tako, recimo, Crna Gora nema nikakve veze sa poslovanjem banaka iz Pirota, Leskovca, Priboja, Novog Sada, Niša, kod kojih su štedjeli građani sa crnogorskom ličnom kartom.

Zašto je Crna Gora prihvatila takav Zakon?
- Na donošenje tog zakona zvanična crnogorska vlast nije imala nikakvog uticaja, jer su tadašnju saveznu vlast činili koalicioni partneri manjinske Crne Gore i većinske vlasti u Srbiji, formirane suprotno Ustavu SRJ. Iz tog razloga, a u skladu sa parlamentarnom Rezolucijom o zaštiti prava i interesa Crne Gore i njenih građana, ovaj Zakon se nikad nije primjenjivao na teritoriji Crne Gore. Postupanja na osnovu tog Zakona su u suprotnosti i sa Beogradskim sporazumom, Ustavnom poveljom i Zakonom o njenom sprovođenju. Napominjem da smo Londonski klub podijelili potpuno suprotno rješenjima Zakona koji je, u paketu sa ovim Zakonom, takođe donijet 2002. godine, a bio je na štetu Crne Gore.

 Vi ste nedavno izjavili da bi Srbija trebalo da isplati Crnoj Gori na ime stare devizne štednje 50 miliona eura. Na osnovu čega ste izračunali taj iznos?
Ja sam za jedan crnogorski lokalni list kazao da se prema slobodnoj procjeni radi o spornoj sumi ne manjoj od 50 miliona eura po oba osnova. Crna Gora raspolaže evidencijom, koja je ranije preuzeta, o štednji građana Crne Gore u filijalama srpskih banaka u Crnoj Gori. Radi se o sumi koja iznosi oko 25 miliona eura, s tim što Crna Gora nikako nije mogla da dođe do podataka o visini štednje crnogorskih građana u drugim bankama u Srbiji, a koji su izuzeti iz spiska štediša srpskih banaka kojima se štednja vraća. Procjenjujem da i iznos te štednje iznosi toliko.

Državni organi Srbije pokrenuli su stečaje u jednom broju banaka sa sjedištem u Srbiji i prodaju, između ostalog, i imovinu i potraživanja u Crnoj Gori, a građani Crne Gore se upućuju da svoju štednju u tim bankama naplate iz budžeta Crne Gore.
To je paradoks, ali je još veći paradoks to da je Vlada Srbije prodala ili prodaje jedan broj banaka koje nemaju nikakve veze sa Crnom Gorom i u njen budžet se slivaju značajna sredstva, a građane Crne Gore koji su štedjeli u tim bankama upućuje da se naplate iz crnogorskog budžeta.

U Srbiji, sudeći prema informacijama u tamošnjim medijima, smatraju da Crna Gora u vezi sa štednjom treba da prihvati jedan od osnovnih principa sukcesije - izmirivanje obaveza prema sopstvenim građanima iz sopstvenih izvora, što je Srbija faktički već prihvatila. Istovremeno se zastupa i stav da će se o podjeli deviznih rezervi moći razgovarati tek poslije razdruživanja. Kako to komentarišete?
To znači da se jedan princip koji odgovara Srbiji može primijeniti odmah, a drugi koji joj ne odgovara - kasnije, odnosno da zajedničke devizne rezerve bivše SFRJ podijelimo po principu ključa MMF primijenjenog u sukcesiji. Nije li nelogično, ako ne nešto drugo, to tražiti od Crne Gore? Takođe, principijelno ne stoji ni argument da isključivo pravo na imovinu ovih banaka ima samo Srbija, jer je preuzela njihove međunarodne obaveze pošto je i Crna Gora preuzela dio, istina mnogo manji, ovih obaveza koje su teritorijalno pripadale Crnoj Gori. Nije sporno, i crnogorska strana se u Komisiji stalno za to zalagala, da se u podjeli imovine i obaveza primijene principi iz sukcesije ali ne selektivno već na sve odnose. Napominjem da pitanje stare devizne štednje nije do kraja riješeno u procesu sukcesije, i da arbitraža u Bazelu nije uspjela. U međuvremenu Crna Gora je poštovala akta na osnovu kojih je konstituisana državna zajednica i svoje propise u ovoj oblasti donijela ne diskriminišući građane Srbije od građana Crne Gore.

Kakvi su odnosi Centralne banke sa NBS?
Odnosi između dvije centralne banke su korektni, profesionalni i stalno se unaprjeđuju. Imamo sporazum o saradnji u oblasti kontrole banaka koji možda ne koristimo dovoljno i to je značajan prostor za unaprjeđenje u narednom periodu. Za razliku od perioda nakon promjene vlasti u Srbiji, ti odnosi sada više nisu opterećeni političkim tenzijama koje su u ovoj sferi splasnule nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma, kada su otklonjene mnoge nedoumice vezane za naš djelokrug rada.
Tada su i prestale pretenzije za nametanjem određenih rješenja koja su bila nemoguća i neprihvatljiva za Crnu Goru. Vrijeme je pokazalo da je za Srbiju bolji izbor postojeći monetarni aranžman, a za Crnu Goru puna valutna supstitucija.

Taj aranžman (eurizacija) nam je sa svoje strane značajno pomogao da postignemo makroekonomsku stabilnost, mali budžetski deficit, četvorogodišnju jednocifrenu inflaciju, koja je prošle godine bila manja od tri odsto, velike direktne strane investicije, ukupnu privatizaciju a posebno bankarskog sektora, značajan rast depozita i kredita i povratak povjerenja u banke. Sve je to bilo mnogo jednostavnije (iako je to uvijek bolan proces) postići u postojećem monetarnom aranžmanu. Mislim da je danas, nakon pet godina potpuno jasno da je Crna Gora uvođenjem DEM, kao zvaničnog sredstva plaćanja, povukla pravi potez i da je vrijeme demantovalo oponente u stručnoj i političkoj javnosti, kako u Srbiji tako i u Crnoj Gori.

Kakvi će, po Vašem mišljenju, ti odnosi biti ubuduće?
Ne vidim razloga da se ti odnosi mogu pogoršati nakon crnogorskog referenduma. Oni se po meni mogu samo popravljati. Za saradnju ima dosta prostora i to posebno u oblasti kontrole banaka, otvaranja filijala banaka kada se za to steknu zakonski i drugi uslovi, unaprjeđenju ljudskih resursa u našim institucijama, zajedničkim inicijativama u oblasti bilateralne i regionalne saradnje u procesu uključivanja u evropski monetarni sistem, obije države. Sve su to područja gdje jedni drugima kroz korišćenje iskustava i informacija možemo pomoći i pružiti podršku.

Pored toga moraćemo da nastavimo rad na podjeli zajedničke finansijske imovine u dijelu koji ne bude završen prije referenduma.

Šta možete reći o uspostavljanju platnog prometa između Srbije i Crne Gore?

Ovo je jedno od pitanja kojim su se dvije vlade i banke dugo vremena bavile. Na početku smo napravili grešku što smo se ovim pitanjem mnogo više bavili u javnosti nego kroz međusobne dogovore. Kada su počeli ozbiljni razgovori, uz uključenje eksperata EU, postalo je jasno da za to postoje određene prepreke u Srbiji koje su makroekonomske i zakonske prirode, odnosno različit interes, što je na kraju uopšte gledano, dupli kolosjek i uvažio. Mislim da su sada eventualni rizici makroekonomskog karaktera eliminisani, pogotovo što je Srbija postigla zavidan nivo deviznih rezervi. Ostaje da se u Srbiji prilikom donošenja novih propisa sagleda mogućnost i interes da se ovo pitanje riješi. Mi ćemo uvijek, kao uostalom i dosad, prihvatiti ono rješenje koje olakšava i manje opterećuje privredne tokove i sektor stanovništva.