Intervju sa guvernerom Centralne banke Crne Gore mr Radojem Žugićem za časopis „Bankar“
01/12/2010
NAŠI STANDARDI MORAJU BITI STROŽIJI OD MEĐUNARODNIH
~ Djelovaćemo u skladu sa načelima slobodnog i otvorenog tržišta i slobode preduzetništva i konkurencije. Centralna banka ima nešto izmijenjenu ulogu – privremene mjere koje je neadvno donio Savjet CBCG imaju isti cilj. Pojedine banke su i dalje nezadovoljne nivoom relaksacije i iskazuju nezadovoljstvo. Sva odgovornost je na guverneru i njegovim najbližim saradnicima. Centralna banka Crne Gore će nastaviti sa kontinuiranim preispitivanjem politike obavezne rezerve, a pristupiće i razvijanju okvira za primjenu insturmenata monetarne politike. Podjela odgovoronosti između Centralne banke, Ministarstva finansija i drugih finansijskih regulatora uzrokuje otežano upravljanje rizicima i neizvjesnostima. Centralna banka Crne Gore će razvijati instrumente za praćenje finansijske stabilnosti; vršiti procjenu potencijalnih rizika i aktivno se pripremati za upravljanje u kriznim situacijama
~ Očuvanju finansijske stabilnosti umnogome će doprinijeti i rad Savjeta za finansijsku stabilnost. Mislim da smo svi naučili lekciju iz krize, uključujući i banke, tako da ćemo spremno dočekati sve nove izazove, pa i eventualni kreditni rast. Mnogo je povoljnija situacija da banke povećavaju pozajmice iz inostranstva , nego da iznose depozite iz Crne Gore ida ih plasiraju u inostranstvo. Crnoj Gori nije potreban kreditni aranžman sa MMF-om. Sve dosadašnje analize koje su pripremane u Centralnoj banci ukazuju da bi zaključivanje aranžmana o mogućnosti korišćenja kreditne linije za finansiranje budžetskog deficita sa MMF-om ili nekom drguom međunarodnom finansijskom institucijom, u slučaju potrebe, bilo opravdano i ekonomski cjelishodno. Postoji prostor za dodatnu emisiju euroobveznica u narednoj godini, ali prije svega da bi se otplatio dio postojećeg duga koji ima nepovoljnu kamatu, to jest višu od one koja bi bila ostvarena prodajom euroobveznica
Bankar: Vaš mandat kao guvernera CBCG je praktično tek počeo. Ipak, možete li nam dati prve utiske o instituciji na čije ste čelo došli? Gdje vidite najveće izazove kada je posao guvernera u pitanju i da li već ima bilo kakvih pritisaka na Vas?
U skladu sa ustavnim određenjima, Centralnom banke Crne Gore upravlja Savjet, a rukovodi guverner. Najveći izazovi, kada je posao guvernera u pitanju je da obezbijedi nesmetano i kontinuirano ostvarivanje ciljeva i izvršavanje funkcija Centralne banke, a naročito: podsticanje i očuvanje stabilnosti finansijskog sistema, a posebno podsticanje i održavanje zdravog bankarskog sistema i sigurnog i efikasnog platnog prometa; doprinos postizanju i održavanju stabilnosti cijena i podržavanje ostvarivanja ekonomske politike Vlade Crne Gore, djelujući pritom u skladu sa načelima slobodnog i otvorenog tržišta i slobode preduzetništva i konkurencije.
Centralna banka Crne Gore funkcioniše u uslovima eurizovane ekonomije malog i otvorenog tržišta, bez emisione funkcije, sa ograničenim monetarnim instrumentima, tako da naši standardi moraju biti strožiji od međunarodnih. Moramo, dakle imati viši nivo discipline i više standarde. Monetarna politika i njeni instrumenti, u okviru nadležnosti Centralne banke, mogu značajno doprinijeti saniranju posljedica ekonomske krize, ali ne bez sadejstva svih činilaca na tržištu. Centralna banka, u sadašnjoj fazi zaustavljene recesije i najave (procjene) ekonomskog rasta, ima nešto izmijenjenu ulogu. Ona se ogleda u preduzimanju mjera kontorlisanog oživljavanja kreditne aktivnosti i kreiranja ambijenta za snižavanje kamatnih stopa. Privremene mjere, koje je nedavno donio Savjet Centralne banke, imaju taj cilj.
Pojedine banke su i dalje nezadovoljne nivoom relaksacije i iskazuju nezadovoljstvo. Mi, međutim, ocjenjujemo da je preduzeta aktivnost Centralne banke u ovoj fazi sasvim dovoljna. Radi se o privremenim mjerama čiju ćemo primjenu pratiti u kontinuitetu, kako bismo spriječili eventualne neravnoteže na finansijskom tržištu.
Ne smijemo dozvoliti neravnoteže na finansijskom tržištu. Takođe, moramo aktivno raditi na daljoj bankarskoj konsolidaciji, vodeći računa da, kroz mjere i instrumente, nakon ekonomskog oživljavanja, kontrolišemo obim kredita i kreditnu multiplikaciju, kako se ne bi ponovo suočili sa kontraverzama da li je Centralna banka pravovremeno i adekvatno reagovala na obuzdavanje i preventivu finansijske krize.
Što se tiče pritisaka, osim onih lično vezanih za odgovornost u izvršavanju odgovornih dužnosti, nije bilo. Konstruktivnih razmjena mišljenja i argumenata je bilo i, svakako, biće ih i dalje, uvijek u funkciji iznalaženja optimalnih rješenja. Sva odgovornost je, dakle, na guverneru i njegovim najbližim saradnicima. Mi smo svjesni toga, i na tim temeljima obavljamo svoje obaveze, kao i na striktnom poštovanju Ustavom definisane nezavisnosti Centralne banke Crne Gore.
Bankar: Šta donosi novi Zakon o CBCG u pogledu stabilnosti, sigurnosti i povjerenja u bankarski sistem, kao i odgovornosti CBCG za monetarnu i finansijsku stabilnost?
U ostvarivanju ustavne funkcije odgovornosti za monetarnu stabilnost, Centralna banka Crne Gore će primjenjivati sve raspoložive mjere i instrumente radi podsticanja i očuvanja monetarne stabilnosti. U tom smislu Centralna banka Crne Gore će nastaviti sa kontinuiranim preispitivanjem politike obavezne rezerve, kao ključnog instrumenta monetarne politike u našim uslovima, a pristupiće i razvijanju okvira za primjenu instrumenata monetarne politike koje ustanovljava novi Zakon o Centralnoj banci Crne Gore – operacije na otvorenom tržištu i ostvarivanje funkcije zajmodavca u krajnjoj instanci, a po potrebi i za primjenu drugih instrumenata monetarne politike.
Što se tiče odgovornosti za finansijsku stabilnost, naša velika prednost je što je Ustavom jasno definisana odgovornost Centralne banke za finansijsku stabilnost. Međutim, treba imati u vidu ograničavajuće mogućnosti Centralne banke za ostvarivanje ove funkcije, koje se ogledaju u tome što je regulacija i nadzor funkcionisanja pojedinih segmenata finansijskog sistema data u nadležnost drugim institucijama. Podjela odgovornosti između Centralne banke, Ministarstva finansija i drugih finansijskih regulatora uzrokuje otežano upravljanje rizicima i neizvjesnostima, budući da se korektivne mjere primjenjuju na užem finansijskom tržištu nadležnih institucija.
U cilju daljeg podsticanja i očuvanja finansijske stabilnosti, Centralna banka Crne Gore će razvijati instrumente za praćenje finansijske stabilnosti; vršiti procjenu potencijalnih rizika u oblastima nadležnosti Centralne banke i aktivno se pripremati za upravljanje u kriznim situacijama, posebno usvajanjem plana djelovanja Centralne banke u vanrednim okolnostima; analizirati uticaj makroekonomskih kretanja u zemlji i iz okruženja na Crnu Goru; pratiti i analizirati stanje u svim segmentima finansijskog sistema radi blagovremenog utvrđivanja svih potencijalnih uzroka nestabilnosti; preduzimati odgovarajuće mjere iz svoje nadležnosti i intenzivno sarađivati sa ostalim relevantnim regulatorima finansijskog sistema.
Očuvanju finansijske stabilnosti umnogome će doprinijeti i rad Savjeta za finansijsku stabilnost, koji je zakonom osnovan i počeo sa radom u oktobru, sa ciljem praćenja, identifikacije, sprječavanja i ublažavanja potencijalnih sistemskih rizika u finansijskom sistemu Crne Gore kao cjeline. Ovo tijelo će doprinijeti da Centralna banka, zajedno sa drugim nadležnim institucijama obezbijedi da finansijska stabilnost poprimi karakter „javnog dobra“.
Bankar: Čemu pripisujete veliki rast aktive banaka u Crnoj Gori koji se višestruko uvećao u periodu 2005-2008? Gledajući unazad, da li je takav rast kontrolisan na pravi način? Šta treba uraditi da bi izbjegli ponavljanje ekspanzije kreditiranja i bankarskigh aktivnosti?
Mnogo je uzroka prekomjerne kreditne aktivnosti banaka, iz perioda prije krize, počevši od niske osnovice od koje se krenulo, izuzetno visoke tražnje za kreditima, velikog priliva kapitala, pregrijavanja tražnje, pa do neadekvatnog upravljanja rizicima u bankarskom sistemu.
Sada, sa određene vremenske distance, može se reći da je vjerovatno trebalo reagovati ranije, iako je CBCG bila prva institucija koja počela sa primjenom kontracikličnih mjera. Takodje, treba imati u vidu da bi prizemljenje bilo svakako mekše, da nije bilo Globalne finansijske krize, koju je bilo teško predvidjeti u periodu najveće ekspanzije kredita, odnosno u 2006. i prva tri kvartala 2007. godine, odnosno do donošenja prvog seta mjera CBCG.
U ovom trenutku kada je prisutno izraženije opadanje kreditne aktivnosti, naš primarni cilj je da ponovo pokrenemo kontrolisanu kreditnu aktivnost, tako da je malo vjerovatno da se u bližoj budućnosti može ponoviti slična situacija. Isto, tako mislim da smo svi naučili lekciju iz krize, uključujući i banke, tako da ćemo spremno dočekati sve nove izazove, pa i evenutalni kreditni rast.
Bankar: Problem pozajmljivanja novca od strane banaka u Crnoj Gori? Da li ga mjerama Centralne banke treba spriječiti?
Ukupne pozajmice banaka u ovom trenutku iznose 697 miliona eura. Imajući u vidu da u Crnoj Gori, kao i svim zemljama regiona dominiraju strane banke (devet od 11), pozajmljivanje od matičnih banaka nije ništa neuobičajeno. Čak štaviše prije krize mnoge zemlje regiona su politikom obavezne rezerve i drugim instrumentima nastojale da destimulišu zaduživanje od matičnih banaka, a danas su sve takve barijere ukinute i zemlje nastoje da privuku što više novca u zemlju.
U tekućim uslovima, kada je jedan od ključnih izazova kako ponovo pokrenuti kreditnu aktivnost, mnogo je povoljnija situacija da banke povećavaju pozajmice iz inostranstva, nego da iznose depozite iz Crne Gore i da ih plasiraju u inostranstvo. CBCG će svakako pomno pratiti situaciju i ukoliko pozajmljivanje iz inostranstva postane preobimno i da može uticati na obim kredita, preduzećemo korektivne mjere.
Bankar: Šta mislite o mogućem aranžmanu sa MMF-om, pošto su zvaničnici Vlade Crne Gore nedavno pomenuli opciju kreditnih linija predostrožnosti sa ovom institucijom?
Pitanje zaduživanja države trenutno nije aktuelno, jer Vlada završava fiskalnu godinu u kojoj će sve svoje obaveze, kako u zemlji tako i prema inostranim povjeriocima redovno i u cjelosti izvršiti. Zbog toga je izvjesno da u ovom trenutku Crnoj Gori nije potreban kreditni aranžman sa Medjunarodnim monetarnim fondom. Eventualni prostor postoji za zaključivanje precautionary (predostrožnog) aranžmana, ali kako je Crna Gora izašla iz recesije, a naredne godine se očekuje umjereni rast, mislim da će i potreba za tako nečim biti sve manja. Ipak, ukoliko to bude neophodno, zaključivanje aranžmana o mogućnosti zaduživanja u slučaju potrebe sa MMF-om ili sa nekom drugom međunarodnom finansijskom organizacijom zaslužuje punu pažnju. Paralelno sa ovim treba svestrano sagledati i proučiti sve druge alternativne mogućnosti zaduživanja po potrebi, bilo kod drugih finansjiskih institucija ili na međunardonom tržištu kapitala. Naime, prilikom opredjeljivanja za konkretne oblike i institucije kod kojih će se zadužiti, neophodno je, pored cijene sredstava iskazane u kamatnoj stopi, uzeti u obzir i druge bitne parametre, kao što su rokovi otplate, brzina korišćenja sredstava, odnosno njihova dostupnost, ispunjavanje određenih uslova i slično. Sve dosadašnje analize koje su pripremane u Centralnoj banci ukazuju da bi zaključivanje aranžmana o mogućnosti korišćenja kreditne linije za finansiranje budžetskog deficita sa MMF-om ili drugom međunarodnom finansijskom institucijom, u slučaju potrebe, bilo opravdano i ekonomski cjelishodno.
Bankar: Država Crna Gora je nedavno prodala Euro obveznice u vrijednosti od 200 miliona Eura. Da li Crna Gora treba da proda još jedan paket Euro obveznica u 2011. godini?
Prodaja euroobveznica je prošla izuzetno uspješno i činjenica da je tražnja bila gotovo tri puta veća od ponude (što nije uspjela da ostvari nijedna privreda u tranziciji) svjedoči o tome da investitori imaju visoko povjerenje u Crnu Goru. Imajući u vidu da smo od početka četvrtog kvartala ove godine izašli iz recesije i da se u narednoj godini može očekivati umjereni rast, treba očekivati još veće povjerenje investitora u Crnu Goru. Stoga postoji prostor za dodatnu emisiju euroobveznica u narednoj godini, ali prije svega da bi se otplatio dio postojećeg duga koji ima nepovoljnu kamatu, to jest višu od one koja bi bila ostvarena prodajom euroobveznica. Međutim, da li će se pristupiti novoj emisiji Euro obveznica stvar je opredjeljenja i odluke Vlade, koja će, siguran sam, prije toga sveobuhvatno sagledati i sve druge mogućnosti zaduživanja.
Bankar: Da li je kriza u Irskoj i ranije u Grčkoj, uticala na bilo koji način na Crnu Goru, da li očekujete probleme i da li planirate neke posebne mjere u slučaju da se to dogodi? Da li su sva dešavanja u Evropskoj uniji u prethodnom periodu uticala da sumnjate u buduću perspektivu eura? Da li je moguće da neke države napuste eurozonu?
U ovom trenutku Irska kriza nije uticala na situaciju u Crnoj Gori, jer Irska nije značajan spoljnotrogovinski partner Crne Gore, kao ni značajan investitor, a irske banke ne posluju u Crnoj Gori. Ne očekujemo negativne reperkusije Irske krize na Crnu Goru ni u narednom periodu, kao što nijesu bile prisutne ni negativne reperkusije Grčke krize. U slučaju pojave bilo kakvih problema CBCG je spremna da primjeni sve raspoložive instrumente, radi očuvanja monetarne i finansijske stabilnosti, a u toku je rad na pripremi plana djelovanja CBCG u kriznim situacijama.
Evropska monetarna unija je zamišljena kao sistem, koji gotovo da ne pruža izlaznu opciju. Troškovi napuštanja euro-zone, kao i šteta koja bi nastala za euro i preostale članice, bi bila toliko visoka, tako da nijedna vlada neće, po mom mišljenju, zaključiti da je racionalno da napusti eurozonu niti da vrši pritisak na neku drugu članicu da napusti eurozonu. Najmanje je verovatno da bi tako nešto mogle da urade članice koje su u najtežoj situaciji (poput Grčke i Irske), jer bi njihovi dugovi ostali u eurima, a nacionalna valuta bi značajno depresirala u odnosu na euro, što bi dodatno otežalo finansiranje dugova i gurnulo bi ove zemlje u još dublju recesiju. Malo je verovatno da bi tako nešto mogla da uradi i najjača privreda poput Njemačke, jer bi njemačka marka značajno ojačala u odnosu na euro, tako da bi njemački izvoz postao skup i nekonkurentan i Njemačka bi izgubila dobar dio tržišta EU. Da ne govorimo koliki bi pritisak bio na konverziju eura (izvan euro-zone) u njemačku marku, koja bi tada bila jača valuta i kolike bi to troškove prouzrokovalo Njemačkoj.
Isto tako, eventualno ukidanje eura bi značilo i ogromne troškove za zemlje eurozone, jer bi se ogromna količina eura iz inostranstva vratila u euro zonu. Ukidanje eura bi značio i veliki rast neizvijesnosti, on bi vodio psihološkom rastu pesimizma u eurozoni, investitori bi se suzdržavali od investicija, nivo potrošnje gradjana bi se u takvim uslovima takodje smanjio i zemlje eurozone bi ubrzo zapale u još dublju krizu nego što je bila Globalna finansijska kriza. Tako nešto bi značilo i kraj EU i mislim da su svi toga svjesni.
Na kraju podsjetiću još samo da je u trenutku uvodjenja eura, kurs prema dolaru bio jedan prema jedan. Nedugo zatim dolar je bio jači za nešto preko 15%, a danas je euro za oko 30% jači u odnosu na dolar. Znači euro je u odnosu na dolar jači za 50% u odnosu na istorijski minimum.