---

06/01/2014

Naredne tri godine ćemo osjećati krizu

Najjači "udar" globalne finansijske krize je bio od 2008. do 2012. godine, pa po analogiji sa velikom ekonomskom krizom možemo očekivati da će njene posljedice biti vidljive vjerovatno još naredne tri godine, ocijenio je viceguverner za finansijsku stabilnost i platni promet Centralne banke Crne Gore Nikola Fabris. On je u intervjuu Dnevnim novinama kazao da ove godine možemo očekivati umjerenu stopu rasta BDP-a između dva i tri odsto, porast priliva SDI, opadanje nivoa budžetskog deficita i ubrzanje procesa pristupanja EU.

DN: Koliko dugo ćemo još osjećati krizu i kakve su prognoze za narednu godinu? Nazire li se kraj krizi?

Dok god se posljedice krize budu osjećale u EU i regionu, one će se osjećati i u Crnoj Gori. Trajanje kriza nije lako prognozirati, ali ukoliko pođemo od iskustva Velike ekonomske krize mogli bismo indirektno procijeniti koliko traju ovako duboke krize. Velika ekonomska kriza je trajala od 1929. do 1933. godine. Međutim, njene posljedice su se osjećale još dugi niz godina, tako je u Americi prvi talas javnih radova ("New Deal") pokrenut u periodu od 1934. do 1935. godine, a drugi talas od 1935. do 1938. godine.

Najjači "udar" globalne finansijske krize je bio od 2008. do 2012. godine, pa po analogiji sa Velikom ekonomskom krizom možemo očekivati da će njene posljedice biti vidljive vjerovatno još naredne tri godine.

Ove godine očekujemo umjerenu stopu rasta BDP-a između dva i tri odsto, porast priliva SDI, opadanje nivoa budžetskog deficita i ubrzanje procesa pristupanja EU.

DN: Koje benefite će donijeti eventualna izgradnja auto-puta, a koje negativne posljedice se mogu očekivati?

U periodu gradnje ključni pozitivni benefiti se mogu očekivati u vidu rasta zaposlenosti, pokretanja dijela građevinske operative, i samim tim rasta BDP-a, ali mogu se očekivati i određeni multiplikativni efekti na jedan broj preduzeća koja neće biti direktno uključena u izgradnju auto-puta. Izgradnja najteže dionice će svakako omogućiti da se u narednom periodu lakše nađe i partner za izgradnju ostalih dionica auto-puta.

Ključna negativna posljedica je povezana sa činjenicom da ćemo morati da obezbijedimo sredstva za otplatu auto-puta, odnosno njen uticaj na kretanje javnog duga.

DN: Kako ocjenjujete nivo javnog duga i koji rast je potreban Crnoj Gori da bi bila u stanju da servisira dugove?

Ovu godinu ćemo vjerovatno završiti sa javnim dugom od oko 55% BDP-a. U pitanju je nivo koji unosi zabrinutost, ali još nijesmo ušli u kritičnu zonu. Nakon godina brzog rasta javnog duga, 2013. godina je unijela dozu optimizma da takva tendencija može biti zaustavljena, jer je rast javnog duga u 20l3. godini dominantno posljedica nekih ranijih slabosti, to jest velikog broja izvršnih sudskih presuda i aktiviranja garancija KAP-a.

Više stope rasta BDP-a olakšavaju otplatu javnog duga i snižavaju njegovo učešće. Međutim, i pri visokim stopama rasta BDP-a, može rasti zaduženost ukoliko su javni rashodi planirani na višem nivou od javnih prihoda. Stoga je ključno da se budžetski deficit svede na održiv nivo.

DN: Gdje preporučujete da se Vlada zaduži? Da li bi trebalo možda novac tražiti od država, umjesto od banaka i finansijskih institucija?

Bez ikakve dileme treba se zadužiti tamo gdje se mogu dobiti najpovoljniji uslovi, odnosno najniža kamatna stopa. Finansijsko tržište je vrlo turbulentno i u vrlo kratkom roku se mijeju uslovi i konkretnu odluku potrebno je donijeti u trenutku kada se bude pristupalo zaduživanju.

Zaduživanje kod država nije uvijek realna opcija, jer je ono često povezano sa nekim drugim ciljevima ili političkim zahtjevima države koja daje kredit ili je vezano za kupovinu robe, opreme i angažovanje preduzeća iz države koja daje kredit. U svakom slučaju ovu opciju ne treba apriori odbaciti. Emisija obveznica na domaćem tržištu može biti povoljna opcija i o tome se već razmišlja.

DN: Da li očekujete da će naredne godine doći do rasta kreditne aktvinosti banaka?

U ovom trenutku, kada je u pitanju kreditna aktivnost, ograničenje nije na strani ponude, jer banke raspolažu sa izuzetno visokim nivoom raspoloživih likvidnih sredstava, već na strani tražnje. Ključni problemi na strani tražnje odnose se na široko rasprostranjenu nelikvidnost realnog sektora, neuredno izmirivanje ranije odobrenih kredita, manjak kvalitetnih projekata, kao i visoku zaduženost privrede. S obzirom da se i u narednoj godini očekuje nastavak pozitivnih tendencija u vidu umerene stope rasta BDP-a, porasta priliva SDI i dalje stabilizacije bankarskog sektora očekujem blagi rast kreditne aktivnosti.

Ne treba bježati od zatvaranja KAP-a

DN: Kako ocjenjujete trenutnu situaciju u Kombinatu aluminijuma i šta je najbolje rješenje za fabriku?

Očigledno je da je situacija dosta teška imajući u vidu zastarjelu opremu, neispunjavanje ekoloških standarda i neefikasnu proizvodnju (viši troškovi proizvodnje od prodajne cijene). Svakako da bi najbolja opcija bila da se nađe ozbiljan zainteresovan strateški partner, a ako njega ne bude moguće naći, ne treba "bježati" ni od zatvaranja KAP-a.