---

28/03/2022

Autor: Borko Božović, direktor Direkcije za finansijsku stabilnost i nadgledanje platnih sistema 

Kamatna stopa predstavlja odnos između iznosa kamate i iznosa pozajmljenih sredstava, a obično se izražava u vidu procenta i iskazuje na godišnjem nivou.

Tokom razvoja ekonomske misli formirano je više teorija o kamati. Takođe, postoji više vrsta kamatnih stopa u zavisnosti od ugla posmatranja, pa je u skladu sa tim prilično kompleksno govoriti o faktorima koji (jednoobrazno) utiču na formiranje svih kamatnih stopa.

Postoje na primjer kamatne stope na kredite kreditnih institucija (banaka) prema klijentima – tzv. aktivne kamatne stope. Sa druge strane, postoje kamatne stope na depozite koje kreditne institucije odobravaju klijentima – tzv. pasivne kamatne stope. Svakako, postoje i međubankarske kamatne stope tj. stope na pozajmice između kreditnih institucija, mada je to tržište u Crnoj Gori slabo razvijeno zbog toga što jedan broj (većih) kreditnih institucija ima mogućnost pozamljivanja sredstava od svojih matičnih kreditnih institucija (vlasnika), kao i zbog velike likvidnosti kreditnih institucija tj. neuposlenosti dijela njihovih slobodnih novčanih sredstava.

I na aktivne i pasivne kamatne stope, prije svega kratkoročne, u prvoj liniji utiče centralna banka, sa svojim referentnim kamatnim stopama. Referentna kamatna stopa je stopa po kojoj centralna banka pozamljuje sredstva kreditnim institucijama (odnosno, ponekad, kamatna stopa po kojoj plaća kamatu za deponovanje sredstava kreditnih institucija). Ona ih određuje administrativno, na osnovu željenog uticaja kamatnih stopa na ekonomsko-finansijska kretanja u zemlji, prije svega na inflaciju, a ponekad i na nezaposlenost ili druga kretanja. Pojednostavljeno, pregrijavanje ekonomije ili očekivanja o pregrijavanju ekonomije u principu će voditi centralnu banku prema odluci da podigne nivo referentnih kamatnih stopa, da bi destimulisala potrošnju i stimulisala štednju. I obrnuto, u slučaju recesivnih kretanja centralna banka sniziće nivo referentnih kamatnih stopa. Međutim, nerijetko se dešava da su makroekonomska kretanja divergentna, pa centralna banka mora da optimizuje odluku o kamatnim stopama u tim složenim okolnostima, ponekad ciljajući najmanju moguću štetu za ostvarenje svojih ciljeva.

Pošto Centralna banka Crne Gore nije emisiona centralna banka, jer Crna Gora koristi euro (stranu valutu) kao zvanično sredstvo plaćanja, to CBCG nema svoju referentnu kamatnu stopu. Na nivo kamatnih stopa na bankarskom tržištu Crne Gore stoga ključni uticaj imaju referentne kamatne stope Evropske centralne banke.

Ako govorimo o aktivnim i pasivnim kamatnim stopama, mimo osnove u vidu referentnih kamatnih stopa, na njih utiču tržišne snage i drugi partikularni faktori. Pri tome su aktivne stope više od pasivnih kamatnih stopa, a razliku između njih kreditne institucije koriste za servisiranje operativnih i drugih opštih troškova, i u krajnjem za formiranje profita odnosno dividende za svoje akcionare.

Opštoj javnosti su posebno bliske aktivne kamatne stope tj. kamatne stope na kredite. Mimo pomenutog uticaja referentnih kamatnih stopa, na kamatne stope na kredite djeluje i opšti nivo kreditnog rizika na tržištu (često aproksimiran udjelom loših kredita u ukupnim kreditima), na šta utiče više faktora. Pored toga, kreditna institucija koja bolje posluje gledano na dugi rok, odnosno ona koja bolje upravlja finansijskim i operativnim rizicima, biće u mogućnosti da svojim klijentima ponudi niže kamatne stope na kredite. Pri tome, kamatna stopa će u principu biti niža za klijenta sa boljim kreditnim rejtingom (kreditno sposobnijeg klijenta), za kredit sa boljim sredstvima obezbjeđenja kredita i za kredit sa kraćim rokom dospijeća.

Krediti se mogu odobravati sa fiksnom i sa varijabilnom kamatnom stopom; to se posebno odnosi na dugoročne/stambene kredite. Fiksna stopa je nepromjenjiva tokom perioda otplate kredita, a varijabilna se povremeno prilagođava nekoj referentnoj vrijednosti sa međunarodnog tržišta. Idealno, u trenutku sklapanja ugovora tržišne snage i očekivanja trebalo bi da djeluju tako da izjednačavaju uticaj fiksne stope i varijablne stope na klijenta (i kreditnu instituciju), no i tržišne procjene su podložne greškama.

Kod kredita takođe postoji nominalna i efektivna kamatna stopa. Nominalna je osnovna, ugovorena stopa, a efektivna kamatna stopa se dobija kada se u nominalnu kamatnu stopa preračunaju neki od troškova koje klijent ima u vezi sa kreditom, npr. provizija za odobravanje kredita.

Krediti se uobičajeno otplaćuju mjesečno, pa kod primjene godišnje kamatne stope na mjesečnom nivou postoje dvije vrste (ispodgodišnjih) kamatnih stopa – relativna i konformna kamatna stopa. Konformna kamatna stopa se formira tako da mjesečno ukamaćivanje na godišnjem nivou dovede do kamate koja je jednaka ugovorenoj godišnjoj stopi. Sa druge strane, relativna stopa se dobija prostim dijeljenjem ugovorene godišnje stope sa 12, tako da u tom slučaju mjesečno ukamaćivanje dovodi do toga da je kamata na godišnjem nivou donekle veća od ugovorene godišnje stope.

Pored toga, opštoj javnosti su bliske i kamatne stope na hartije od vrijednosti, prije svega na državne hartije od vrijednosti. U teoriji, kamatna stopa na državne hartije od vrijednosti je bezrizična, a kamatne stope na hartije od vrijednosti drugih (privatnih) subjekata u zemlji trebalo bi da održavaju dodatni kreditni rizik koji nose u odnosu na nju. Ipak, emisije državnih hartija različitih država se uglavnom sprovode na međunarodnim tržištima i ne nose sve nultu niti istu kamatnu stopu već različite nivoe kamatnih stopa, odražavajući stabilnost javnih finansija, a u krajnjem međunarodnu konkurentnost privatnog sektora zemlje. Investitori u državne hartije će tražiti veću kamatu za zemlju nižeg kreditnog rejtinga u odnosu na zemlju višeg kreditnog rejtinga, i obrnuto.