Crna Gora je napravila značajan napredak u generalnom oporavku svoje ekonomije. U poslednjih pet godina, situacija po pitanju inflacije se popravila kroz usvajanje eura kao zakonskog sredstva plaćanja; izvršeno je restruktuiranje bankarskog sektora; došlo je do značajnih privatizacija; jačanja tržišne infrastrukture; i napretka na polju fiskalne konsolidacije. Ovi napori su nagrađeni snažnim interesovanjem stranih investitora, posebno u oblasti turizma, građevinarstva i bankarstva. Došlo je do rapidnog kreditnog rasta stimulisanog naglim rastom depozita i oštrom konkurencijom u bankarskom sektoru, koji je u velikoj meri u stranom vlasništvu. Došlo je do izuzetnog rasta tražnje koja je podržana kreditima, bogaćenjem iz prodaje nekretnina stranim investitorima i očekivanjima nastavka snažnog ekonomskog rasta. Kao rezultat svega toga snažno su rasli BDP, zaposlenost i zarade, dok se stopa nezaposlenosti prepolovila sa 20 procenata u 2005. na ispod 11 procenata nedavno.
Međutim, snažan ekonomski rast je takođe kreirao i značajne ekonomske ranjivosti i globalni ekonomski izgledi koji ubrzano slabe povećavaju rizik od ovih ranjivosti. Nekvalitetni krediti banaka rastu čak i brže nego ukupan kreditni portfolio. Značajano finansiranje iz inostranstava od matičnih banaka povećalo je ranjivost bankarskog sistema na iznenadne prekide ili preokrete u finansijskim prilivima iz inostranstva u slučaju da matična banka postane žrtva globalnih finansijskih previranja. Nagli porast tražnje doveo je do pojave izuzetno velikog deficita tekućeg računa, čime je povećana izloženost većem broju eksternih šokova. A veći dio nedavnog naleta fiskalnih prihoda će nestati kako se potražnja bude smanjivala na održivije nivoe, povećavajući izglede za veliki fiskalni deficit i povećanje javnog duga.
Rapidan rast zarada u uslovima euroizovane ekonomije smanjuje konkurentnost. Nastavak smanjenja konkurentnosti će na kraju ograničiti atraktivnost Crne Gore kao destinacije za strane direktne investicije (SDI), otežavajući proširenje proizvodne osnove ekonomije.
U kratkom roku se očekuje naglo usporavanje rasta kako globalni izgledi budu slabili. Uz ograničeno finansiranje od matičnih banaka zbog globalnog finansijskog previranja i smanjene sklonosti za preuzimanje rizika, očekuje se da će se kreditni rast smanjiti do malog jednocifrenog broja u najboljem slučaju u 2009. godini. Vjerovatno je da će globalna recesija takođe imati negativan uticaj na turizam, SDI i povjerenje. Pored toga, cijene aluminijuma koje su u padu smanjile su proizvodnju i proizvele gubitke u kombinatu aluminijuma. Stoga, mi projektujemo da će se rast BDP-a smanjiti na oko 2 procenta i u 2009. i u 2010. godini, i pored značajnih neizvjesnosti u pogledu ove prognoze. Nepovoljni izgledi uključuju mogućnost naglog povećanja loših kredita – posebno onih koji se odnose na sektor nekretnina – i prekid inostranog finansiranja banaka. S druge strane povoljni izgledi uključuju mogućnost većih SDI nego što se to očekuje, jer u maloj ekonomiji kao što je Crna Gora nekoliko velikih projekata može da napravi značajnu razliku.
Na srednji rok, malo je vjerovatno da rast postigne nedavne visoke nivoe. Iako je vjerovatno da će na srednji rok SDI ostati snažni, nije vjerovatno da će se ponoviti nedavni izuzetno visoki nivoi. Slično tome, takođe je malo vjerovatno da se kreditni rast vrati na izuzetno visoke nivoe koji su zabilježeni u proteklim godinama. Stoga mi projektujemo skroman povratak rasta BDP-a na oko 4,5 procenata kada se završi globalna recesija.
U ovom kontekstu, fokus politike treba da bude na očuvanju finansijskog sektora i fiskalne stabilnosti, uz istovremeno nastavljanje sa postavljanjem temelja za održivi dugoročni rast tako što će se unaprijediti javna infastruktura i javna uprava, poslovno okruženje i fleksibilnost tržišta rada.
Potreba za očuvanjem fiskalne stabilnosti tokom silazne faze konjukturnog ciklusa
Iako se neto fiskalni bilans poboljšao, fiskalna politika je bila izuzetno prociklična, smanjujući fiskalne rezerve i ostavljajući malo prostora za diskrecione kontraciklične politike kako ekonomija bude slabila. Pored toga, kao rezultat najavljenih politika, za 2009. godinu projektovani su kontinuirani deficiti i njihovo povećanje, što vodi ka nepovoljnoj dinamici duga. Snažno smanjivanje rasta potražnje, koje se očekuje sa usporavanjem kredita i SDI, značajno će oslabiti prihode. Kako je vraćanje na snažni rast tražnje malo vjerovatan, veći dio gubitaka prihoda će biti trajan. Planovi za fiskalne podsticaje će takođe značajno proširiti deficit. Stoga je naša projekcija značajan fiskalni deficit u 2009. godini, s tim da će se ova pozicija dodatno pogoršavati u 2010. sa uvođenjem dodatnog smanjenja poreza.
Takvo značajno pogoršanje fiskalne pozicije će podriti makroekonomsku stabilnost i trebalo bi ga izbjeći. Osim toga, uz potencijalno znatne javne potencijalne obaveze koje su povezane sa opštom garancijom bankarskih depozita, mogućom rekapitalizacijom banaka i kombinata aluminijuma i potrebom da se izvrše pripreme za buduće pritiske stanovništva koje stari, potrebno je izgraditi fiskalne rezerve. A planovi za naglo povećanje kapitalne potrošnje ne bi trebalo da se dese na račun smanjenja vrijednosti te potrošnje.
Osim toga, malo je vjerovatno da će predviđeni fiskalni podsticaji imati značajan uticaj na rast BDP-a na kratak i srednji rok. S obizorm na relativno usku proizvodnu osnovu, veći dio podsticaja će se odliti kroz povećanje uvoza. Izgledi nepovoljne dinamike javnog duga bi mogli prouzrokovati da potrošači povećaju štednju umjesto potrošnje. A strogi uslovi kreditiranja će takođe ograničiti prostor za porast potražanje. Poboljšanje javne infrastrukture će pomoći da se poboljšaju izgledi rasta na srednji i dugi rok, ali važan preduslov za realizaciju takvog rasta je nastavak makroekonomske stabilnosti.
Postoji opšta saglasnost da bruto javni dug treba smanjiti na ispod 30 procenata BDP-a na srednji rok. Međutim, s obzirom na velike depozite Vlade, neto javni dug bi bio bolja smjernica za očuvanje neto vrijednosti Vlade, i pomogao bi smanjenju pritiska od smanjenja depozita Vlade. Na ovoj osnovi, odgovarajući cilj bi trebalo da bude smanjenje neto duga na 20 procenata BDP-a do 2013. godine. S obzirom na potencijalne obaveze, ovo poboljšanje bi trebalo da se smatra kao ono što je minimalno potrebno. Ovakvo poboljšanje bi zahtijevalo ponovno razmataranje veličine i vremenske usklađenosti svih planiranih mjera koje slabe strukturni bilans – uključujući povećanja kapitalnih troškova i smanjenja poreza i doprinosa – plus dodatna ograničenja tekuće potrošnje.
U euroizovanoj ekonomiji kontraciklična politika predstavlja glavni instrument koji je na raspolaganju da pomogne da se ublaži povećanje makro neuravnoteženosti. Stoga bi kao podrška neto duga trebalo da bude strukturni pristup fiskalnom planiranju, čime se stvara prostor za slobodnu upotrebu automatskih stabilizatora dok se istovremeno podržavaju napori za konsolidaciju. Ovo će zahtjevati dobro kreiran srednjoročni okvir potrošnje. Ukupan okvir rashoda trebalo bi da bude onaj koji – pored konzervativne pretpostavke strukturnih prihoda – proizvodi potrebna strukturna poboljšanja i pruža ciljani nivo neto duga. Okvir rashoda bi trebalo, da bi bio pouzdan, da bude potpomognut izradom koherentnog planskog okvira podržanog konkretnim mjerama i reformama rashoda. Snažna implementacija zajedno sa transpartenošću će takođe biti važna za uspostavljanje kredibiliteta.
Rizicima finansijskog sektora treba pažljivo upravljati
Centralna banka je nedavno preduzela nekoliko koraka za jačanje boniteta finansijskog sektora koje pozdravljamo. U januaru 2008. Centralna banka je pooštrila kriterijume za obaveznu rezervu, nametnula privremena ograničenja na kreditni rast i uvela centralizovani kreditni registar kako bi pomogla bankama da poboljšaju procjenu kredita. Oštriji propisi o kapitalu, likvidnosti i rezervisanjima se postepeno uvode. Centralna banka je takođe bila proaktivna u postizanju sporazuma sa matičnim bankama i matičnim supervizorima po pitanju postupanja kod potencijalnih problema likvidnosti i solventnosti. Ovi napori su potpomognuti usvajanjem novog Zakona o bankama u februaru 2008.
A u oktobru 2008. nadležni organi su preduzeli odlučne korake da smanje rizike koji proističu iz globalnog finansijskog previranja. Ovo je uključivalo jednogodišnju blanko garanciju za sve depozite kod banaka i povećanje obuhvata šeme zaštite depozita. Pored toga, usvojen je zakon koji daje ovlašćenje Vladi da pruži pomoć bankama, ukoliko je potrebno.
Ovi koraci su pomogli stabilizovanju finansijskog sektora, ali ranjivosti ostaju visoke. Dok su matične banke podržale svoje kćerke dodatnim finansiranjem, vjerovatno je da će se u kratkom roku značajno povećati nekvalitetni krediti, a čini se da su rezervisanja banaka relativno niska. Opšta garancija depozita je značajno usporila povlačenja depozita. Međutim, povjerenje je krhko. Biće potrebna stalna obazrivost i snažna implementacija prudencijalnih mjera kako bi se unaprijedio bonitet banaka. A jedinstveni limit za koeficijent dug/prihod za zajmoprimaoce kod banaka bi pomogao da se dodatno osnaži kvalitet kredita.
Treba ojačati strukturne reforme
Budući rast će presudno zavisti od daljeg poboljšanja regulatornog okvira i institucija.
Novi Zakon o radu smanjuje krutost tržišta rada i ide u ispravnom smjeru, ali i dalje ostaju značajne zaštite radnog odnosa. Takve zaštite će nastaviti da ograničavaju opcije za restruktuiranje preduzeća, i tako sputavati njihov razvoj i smanjiti rast BDP-a i zaposlenosti. Takođe će imati tendenciju da smanjuju potražnju za zaposlenima sa ugovorima na neodređene vrijeme u korist onih sa ugovorima na određeno vrijeme. Stoga je potrebno preduzeti dalje korake na povećanju fleksibilnosti tržišta rada. Vlada bi takođe trebalo da iskoristi svoju ulogu u pregovorima oko kolektivnog ugovora kako bi ohrabrila umjerenost kod plaćanja zarada i otpremnina. Takođe pozdravljamo namjeru Vlade da usvoji zakon kojim će se omogućiti veća zastupljenost sindikata u procesu kolektivnog ugovaranja. Međutim, da bi se podstakla dalja fleksibilnost tržišta rada, kolektivni ugovori bi trebalo u načelu da budu obavezujući samo za potpisnike ugovora.
Još jedna oblast koja je kritična za strukturna poboljšanja je sektor električne energije. Nakon obećavajućeg starta, čini se da je u prethodnim mjesecima napredak u ovoj oblasti posrnuo. Pozdravljamo namjeru da se intenziviraju napori za pravno razdvajanje EPCG-a i otvaranje ovog sektora za privatne investicije. Podstičemo i brzo plaćanje neizmirenih obaveza za naknade za licence EPCG-a regulatoru za energetiku kako bi se ojačala njegova nezavisnost i finansijska održivost. Na kraju, pozdravljamo napredak u smanjenju unkarsnog subvencionisanja tarifa za električnu energiju.
Napredak u poboljšanju poslovnog okruženja na nivou centralne vlade nije jednako praćen na nivou lokalne uprave. Postoji snažna potreba da se smanje pretjerane birokratske procedure (»red tape«), posebno na nivou lokalne uprave. Uspostavljanje jedinstvenog šaltera bi trebalo značajno da pomogne u poboljšanju atraktivnosti Crna Gore kao poslovne destinacije.
Iako je došlo do značajnog poboljšanja u ekonomskoj statistici, i dalje postoje značajne slabosti što otežava kreiranje politike. Podaci o nacionalnim računima i bilasnu plaćanja su loši i nema podataka za potrošnu stranu realnog BDP-a.
Zahvaljujemo se nadležnim organima na njihovoj darežljivoj gostoljubivosti i otvorenim razgovorima i želimo im uspjeh u njihovim nastojanjima.